Badnjim danom počinje božićno praznovanje. Tog dana rano ujutro domaćin odlazi da iseče badnjak, najčešće je to hrastovo drvo, da bi ga te večeri uneo u kuću i time označio početak božićne svetkovine
Badnji dan nazvan je po sečenoj grani hrasta – badnjaku, svetom drvetu Slovena. Čim svane, loži se vatra i peče se pečenica, pripremljena prethodnog dana, na Tucindan. Na Badnji dan se posti, a uglavnom se jedu riba, pasulj, kupus i suvo voće.
Prema običajima, ujutro rano, već u zoru, kreće se u šumu po badnjak, po koji idu muškarci iz porodice. Bira se obično mlad i prav cerić, a može i hrast. Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i Božić, uzima sekiru i seče badnjak.
Po narodnom verovanju, badnjak se mora poseći u tri snažna udarca. Ono što sekira od tri puta ne preseče, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem. Taj lomljeni deo na badnjaku zove se brada.
Kad se badnjak donese, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gde stoji do uveče, a onda se unese u kuću. Kasnije se u večernjim satima pali na kućnom ognjištu, kao simbol toplote koja greje i zbližava ukućane.