Osim aktuelne suše, ”elementarna nepogoda” koja godinama ne zaobilazi banatske poljoprivrednike je, kažu, dobro čuvana tajna cene suncokreta
Ova neprirodna pojava traje od kada poseju zrno, pa i mesecima posle predaje roda, koji je ove sezone ozbiljno podbacio, a kada ga predaju, onda on nije njihov, već glavnu reč vode otkupljivači.
– Sav trud i rad poništavaju uljare – monopolisti i njima izgleda država ništa ne može. Ja sam suncokret, koji sam morao da skinem skinuo, jer je vlaga bila ispod 10 odsto, što po ugovoru nalažu novouspostavljeni standardi, iako mi znamo da je ranije bio 11 odsto, a ovo je neka nova diktatura. Suncokret ne može da se lageruje, mora u otkup, a to uljare dobro znaju pa paori obično ostaju kratkih rukava. Država neće da se meša i kao prepušta da tržište diktira uslove, a ovde tržišta nema. Jedna firma u Dolovu je dan-dva istakla akontnu cenu od 36 dinara, ali je cedulja ubrzo i skinuta, jer verovatno postoji neki diktat od gore da ne izlaze sa akontnom cenom. Tako niko ništa ne zna i verovatno nas očekuje loš scenario, jer kad se tako ćuti, uvek prođemo jako loše – kaže poljoprivrednik Jovan Negovan iz Dolova.
Bez kritične mase za protest
Negovan koji je i predsednik Udruženja ”Pančevački ratari” dodaje da bi se izvukli i bar pokrili troškove sa 45 dinara po kilogramu merkantilnog suncokreta, a da je jedini iznos za koji se čulo da su uljare spremne da plate deset dinara manji. Iskustveno, akontna cena obično bude i najviša, pa su se ovdašnji ratari već po tradiciji opet bunili, skupom u selu. Pričalo se kaže i o većem protestu, u pripravnosti je bilo oko 500 traktora, ali dodaje da nema „kritične mase”, jer se ljudi kolebaju. Razočarani su, objašnjava, pa i zaplašeni, jer ih je tokom ranijih protesta saobraćajna policija „popisivala”, pa su stizale i velike kazne zbog navodnih tehničkih neispravnosti vozila.
– Tako, svako brine svoju brigu, a nemaš kome ni da se žališ. Nadležni izgleda nemaju vremena za ovaj problem, a mi useve skidamo, a ne znamo šta smo požnjeli. Ne znamo šta nije jasno, pa mi to radimo jer očekujemo novac, a oni ne mogu da nas isplate, i onda kao nema cene. Tako se ne isplati ni da upalim traktor, jer sam već potrošio dve litre goriva. Ne mogu bez troška ni do prve njive da vidim da li je rod sazreo, već u ovim godinama treba da sednem na bicikl – opisuje situaciju Negovan, dodajući da se od paora očekuje da zaradu i ne pominje.
Gubici
– Vagoni će nam opet biti puni gubitaka. Rod na preko 30.000 hektara je prepolovljen sušom gorom i od one 2102. godine. Na mojim parcelama po hektaru se kreće oko 1.400, pre dve godine sam skidao 2.400 kilograma, a imam kolege koje nisu skupile ni tonu. Ovde izgleda vlada mišljenje da je nama poljoprivreda ili moranje ili treba da oremo ovu zemlju iz ljubavi, pa to ne naplaćujemo – zaključuje sagovornik „Politike” iz Dolova odakle još poručuju da će ratari ovog dela Banata o sledećoj setvi prvo sve da stave na papir, a država morati da razmisli da li će da dozvoli da se suncokret uvozi. Ovako, dovedeni su, ističu, do ruba egzistencije.
– Kažu, stalno kukamo, ali ovakvo stanje iz godine u godinu tera nas da poručimo nadležnima: „Nećemo da kukamo, ali nećemo ni da sejemo”.
Politika