Posle godina borbe protiv genetski modifikovanog kukuruza, Evropa je prekjuče izgleda morala da popusti i omogući gajenje GM hibrida TC-1507 američke kompanije „Pionir“. Posle prvog, usledeće i ostali, tako da će GM kukuruz polako osvajati njive na Starom kontinentu. Naravno da je ta informacija od velike važnosti za Srbiju jer je kukuruz naša glavna poljoprivredna kultura. A činjenica da se približavamo Evropi znači da ćemo morati poštovati evropske zakone, a da li će se to desiti za pet ili deset godina.
Genetski modifikovan kukuruz je deset puta veća potencijalna opasnost po srpski agrar, i za proizvodnju i za semenarstvo, nego GM soja. Što bi se reklo, soja je dečja igra u poređenju sa kukuruzom s obzirom na to da se soja u Srbiji gaji na oko 160.000 hektara, ima prinos oko tri tone, a kukuruz se seje na oko 1,3 milion hektara i ima veće prinose. Stručnjaci, međutim, ističu da nemamo razloga za brigu, pa ni s ekonomskog stanovišta jer GM kukuruz na svetskom tržištu nije pretnja našem.
– Treba imati na umu da članice EU imaju veliki nivo samostalnosti odlučivanja o ovom pitanju – naglašava u razgovoru za „Dnevnik“ rukovodilac Odeljenja za kukuruz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu dr Goran Bekavac. – Ne verujem da će Austrija, Mađarska ili Grčka popustiti pred tim. Već je popustila Španija i zemlje koje imaju probleme s kukuruznim plamencem, ali ima i onih koji to nikada neće dozvoliti.
Ovaj stručnjak ocenjuje da u ovom trenutku nas ni po kojem pitanju ne ugrožava to što su evropski ministri dali zeleno svetlo GM kukuruzu.
– Nismo članica EU i sve dok to ne postanemo, apsolutno sam protiv prihvatanja bilo kakvih lista hibrida gajenja iz EU. To nije radila nijedna zemlja pa ne treba da radimo ni mi. U celom pretpristupnom periodu nemamo obaveze po tom pitanju, što znači da ni naša semenska proizvodnja i naš posao vezan za semenski kukuruz nije ugrožen. Uvek će biti u Evropi mnogo više zemalja koje će gajiti netransgene hibride nego onih koje će gajiti transgeni, koji za proizvod ima GMO. Ta tehnologija košta i voleo bih da vidim farmera koji će platiti više za nju a da nema realnu potrebu – kaže Bekavac.
On podseća na to da smo u poslednjih nekoliko godina na njivama imali problem sa štetočinom – kukuruznim plamencem – ali kaže da, kada se sve stavi na papir, taj problem nije toliko ekonomski značajan da bismo bili primorani na to da usvojimo transgenu tehnologiju. Bekavac objašnjava i da naš region i nije pogodan za plamenac jer je suviše suv, te da je ta pojava svojstvena američkom kontinetnu.
– Imamo zakon koji zabranjuje gajenje i promet GMO i tako treba da ostane i nakon eventualnih izmena tog dokumenta koje bi se odnosile na bezbednost. Još uvek ne moramo da se stavljamo u poziciju članice EU i moramo da branimo našu poziciju, naročito sada kada su se domaće agrarne i semenske kompanije izborile za važno mesto na svetskom tržištu – kaže za „Dnevnik“ agrarni analitičar Milan Prostran, i dodaje da će Srbija svoje zakonodavstvo menjati kako budu tekli pregovori s EU, ali naglašava da zakonsku regulativu vezanu za GMO ne treba korigovati sve do trenutka pristupanja. – Ne treba da trčimo kao ždrebe pred rudu, kako smo uradili kada smo, recimo, dogovarali prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima. To su, naravno, nove tehnologije, koje su neminovnost i pred kojima svakako ne treba da žmurimo, ali za sada je na nama samo da pratimo dešavanja na liniji SAD – Evropska unija jer je i pitanje GMO-a najvrelije na relaciji između te dve velike ekonomske celine. Nikako sada ne treba da prihvatamo GMO proizvodnju na našim njivama.
Prostran ocenjuje da nove tehnologije neće ekonomski ugroziti tržišne pozicije našeg kukuruza iako je GM zrno oko 30 odsto jeftinije od „non-GMO“, kakvo je naše.
U Ministarstvu poljoprivrede ponavljaju da je njihov stav da se ne dozvoli gajenje GM kultura na teritoriji Srbije, kao ni uvoz GM proizvoda za ljudsku upotrebu. Kako je više puta rekao ministar poljoprivrede Dragan Glamočić, postoji spremnost cele Vlade Srbije da se domaće zakonodavstvo usklađuje s propisima EU, ali da genetski modifikovane proizvodnje, niti upotrebe GMO u hrani za ljude, neće biti.
Ne treba sejati strah
– Ovdašnju javnost plaše i prete joj Svetskom trgovinskom organizacijom. Nije tačno da moramo da prihvatimo GMO. Moramo da promenimo Zakon o GMO jer ne možemo eksplicitno braniti nešto što nije naučno fundirano. U svakom slučaju, nema potrebe za sejanjem straha i panike. Radićemo kao dosad, nalaziti rešenja – kaže dr Goran Bekavac, podsećajući na pojavu dijabrotike kod kukuruza početkom devedesetih godina prošlog veka kada je zavladala opšta panika i kada su dolazile delegacije iz sveta i nudile neka rešenja pa i transgene hibride – rešenje se, jednostavno, našlo u plodoredu.
Dnevnik