Svnjske šnicle, koje potiču od tovljenika hranjenih GM sojom, završavaju u tanjirima srpskih domaćinstava, pišu Večernje novosti.
Takve svinje se prodaju na malo, ali i klanicama, tvrdi Đorđe Bugarin, sekretar Udruženja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda Privredne komore Vojvodine.
Kako navodi, kontrola stočne hrane je slaba, i to može da prođe. Građani Srbije ne mogu čak ni da znaju da li su životinje čije meso uvozimo jele GM hranu ili ne.
“Klanice od seljaka, koji gaje GM soju, takve svinje otkupljuju i ništa ne kontrolišu. I svinje koje uvozimo sigurno su hranjene genetski modifikovanom sojom ili kukuruzom, a da to niko ne proverava”, kaže Bugarin.
Kako kaže, takvi ljudi ne razmišljaju mnogo o posledicama. Objektivnih ispitivanja o uticaju GMO na čoveka nema, jer se izbegavaju nezavisni istraživači.
A, ilegalni put semena GM soje izgleda prilično jednostavno. Kako objašnjava Bugrin, u Rumuniji ima dosta ovog semena, pa se pretpostavlja da iz tih krajeva dolazi. On se unosi u gepecima automobila.
“Od 50 kilograma GM soje kada se poseje, za narednu godinu ostane 1.000 kilograma semena ove biljke”, priča Bugarin.
“Tona semena dovoljna je za sedam do osam hektara zemlje. Ona se iz godine u godinu umnožava, a takvu soju koriste za sopstvene potrebe. Na otkupnim mestima to ne može da prođe, jer ona nije prihvatljiva i dozvoljena, a strogo se kontroliše” objašnjava on.
Kada se završi žetva, a soja ostane neotkrivena, uzgajivači je obrađuju termički, u malim mašinama koje se nazivaju ekstruderi, objašnjava Bugarin. Temperature su tu visoke, melje se zrno i sve se pretvara u punomasni sojin griz. To je hrana kojom onda tove svinje, a u nekim prilikama daje se i živini.
“Sojin griz nije pogodan za veće kategorije svinja. To štetno deluje na životinje, jer se povećava masnoća, a ne mesnatost. Kako se kod nas tovljenici prodaju na “živoj vagi”, a ne na klanju, ta masnoća nema uticaja na prodaju”, objašnjava Bugarin.
Na taj način svinja hranjena GM sojom ulazi u lanac ishrane čoveka.
U Ministarstvu poljoprivrede, rekli su nam da Fitosanitarna inspekcija kontroliše useve na teritoriji Srbije, dok je posebna pažnja posvećena proveri nedozvoljenog unošenja i gajenja GM biljaka kod nas.
“Parcele pod sojom biće kontrolisane korišćenjem proteinskih test traka za brzu detekciju GM biljaka”, objašnjavaju u Fitosanitarnoj inspekciji.
“U slučaju pozitivnih rezultata, biće uzeti uzorci radi zvanične laboratorijske potvrde GM biljaka. Određuju se i GPS koordinate na osnovu kojih se utvrđuju tačni geodetski podaci i vlasništvo nad njivom. Svi usevi gde se utvrdi GM biljka uništavaju se, a protiv vlasnika se pokreću kaznene mere”, ističu oni.
Hrana za životinje koja se uvozi u Srbiju, a u svom sastavu sadrži soju, kukuruz, krompir, uljanju repicu, uzorkuje se i ispituje na prisustvo GMO. Takođe, adaptirana mleka, neka gotova jela ili proizvodi od mesa, koji u svom sastavu sadrže sirovine koje mogu biti od genetički modifikovanih organizama, mogu da se kontrolišu na GMO. Ne postoje pouzdani testovi kojima se može utvrditi da li je neka životinja hranjena GM sojom, samo na osnovu rezultata laboratorijskih ispitivanja.