Da li su moguće izmene propisa za ostvarivanje prava na poljoprivrednu penziju? Na to pitanje treba da odgovori oformljena Radna grupa ministarstava poljoprivrede i rada. Ova Radna grupa je osnovana u cilju pronalaženja najboljeg rešenja za poljoprivredne osiguranike
Visina penzije svih poljoprivrednih penzionera u Srbiji zavisi od osnovice na koju se uplaćuju doprinosi i dužine trajanja, odnosno broja godina navršenog staža osiguranja na koji je doprinos uplaćen. U poslednje vreme sve češće se spekuliše o mogućim promenama propisa i uvođenjem novih pravila – da na visinu čeka utiče i površina imovine. Radna grupa ministarstava poljoprivrede i rada je oformljena i oni bi trebalo uskoro da predlože promene propisa.
Poslednjim izmenama Zakona o PIO, vraćena je odredba iz 2003. godine, a koja je važila do 31. decembra 2010. godine, po kojoj je obavezno bio osiguran samo jedan član, a ostali članovi porodičnog poljoprivrednog gazdinstva samo ukoliko podnesu zahtev. Tako je omogućeno da mnogi koji su uplaćivali sebi doprinose istupe iz osiguranja i da se broj paora koji sebi uplaćuju doprinose za 15 godina smanji tri puta.
– Što je osnovica na koju se uplaćuje doprinos veća, to je i penzija veća i što je veći broj godina za koji je doprinos uplaćen, to je ček veći – kažu u PIO.
Najveći broj poljoprivrednih osiguranika obično uplaćuje najnižu osnovicu koja je propisana zakonom, a koja je sada nešto niža od 22.000 dinara. Nosioci porodičnog poljoprivrednog gazdinstava mogu da plaćaju doprinos po većoj osnovici tako da mogu na taj način da utiču na visinu svoje penzije, međutim, najveći problem kod paora je, što mali broj njih ima pun penzijski staž sa 40 ili 45 godina.
Samo četvrtina poljoprivrednika koji uplaćuju penzijsko-invalidsko osiguranje
Druga važna stvar je da je među aktivnim poljoprivrednicima samo četvrtina onih koji uplaćuju penzijsko-invalidsko osiguranje, dok čak jedna trećina nikada nije bila ni uključena. Poslednji pravi pokušaj reforme ove oblasti bio je još 2003. godine kada je na čelu ministarstva bila Gordana Matković.
Prema studiji Boška Mijatovića “Penzijsko osiguranje poljoprivrednika”, u Evropskoj uniji postoje vrlo različita rešenja osiguranja poljoprivrednika, ali i dalje ne postoji harmonizacija penzijskog zakonodavstva, niti je ova regulativa definisana iz Brisela, pa je zato ovako šarolik pristup.
Različita PIO rešenja U Evropskoj uniji
U Mađarskoj i Rumuniji se, recimo, samostalni poljoprivrednici osiguravaju dobrovoljno, dok su u Velikoj Britaniji obuhvaćeni obaveznim osiguranjem. U Nemačkoj i Austriji je ono obavezno za posednike i članove njihove porodice, dok u Španiji obuhvata one kojima je određen oporezivi dohodak. U Finskoj postoje dva rešenja, prvo je da nacionalno penzijsko osiguranje koje obuhvata sve radnike pa i poljoprivrednike, a drugo da obuhvata one koji imaju najmanje pet hektara zemlje i minimum 3.000 evra godišnji dohodak.
Francuska obračunava penziju ne samo vlasnicima gazdinstva i njihovim porodicama, već i ljudima koji su kod njih zaposleni. U Grčkoj je ovo osiguranje obavezno za sve poljoprivrednike, dok u Italiji između ostalog zavisi od veličine i vrste zemlje.
Paori su još ranije ukazivali da je sistem nepravedan i da svaki nosilac poljoprivrednog gazdinstva, bez obzira na njegovu veličinu, mora da plati istu osnovicu za penziono i zdravstveno osiguranje od oko 96.000 dinara. Po njima je besmisleno da jednako plaćaju velika, srednja i mala gazdinstva.
– Ljudi ne mogu da žive od nekoliko jutara zemlje i da imaju još i da podmire državne namete – kažu oni. – Nažalost, očito se više isplati ne raditi.
Doprinosi
Prema pomenutoj studiji, problem je još veći kad se sagleda broj onih koji primaju poljoprivredne penzije (1999. godine primalo ih je 196.000, a krajem 2014. godine 213.000 poljoprivrednika). Odnos poljoprivrednih penzionera i onih koji su 1999. godine uplaćivali doprinose bio je 1:2,5, a danas je 1:0,8. Osnovni razlog za drastični pad broja poljoprivrednih osiguranika je što je poljoprivredna penzija mala, i u proseku iznosi oko 10.600 dinara. U prošloj godini 3.710 poljoprivrednih penzionera je primalo po 5.000 dinara mesečno, a najveća poljoprivredna penzija iznosila je 62.380 dinara, i primalo ju je samo 68 poljoprivrednih penzionera.