Izvoz prerađenog voća i povrća sve više zavisi od sposobnosti proizvođača da obezbede stabilan kvalitet, sledljivost, veće količine i prepoznatljiv nastup na tržištu. Za Srbiju, koja značajan deo ovih proizvoda plasira u Evropsku uniju, ključni izazov više nije samo proizvodnja, već i jačanje poverenja kupaca, bolja kontrola sirovine i izgradnja reputacije pouzdanog dobavljača
Kako povećati izvoz prerađenog voća i povrća na tržište Evropske unije jedna je od važnih tema ovogodišnjeg Međunarodnog poljoprivrednog sajma u Novom Sadu. Ovo pitanje dodatno je dobilo na značaju nakon nedavnih slučajeva pronalaska kadmijuma u malinama iz Srbije i hepatitisa A u miksu voća jednog prerađivača, koji su ponovo otvorili temu kvaliteta, sledljivosti i kontrole domaćih proizvoda namenjenih izvozu.
Savetnik predsednika Privredne komore Srbije Veljko Jovanović u razgovoru za Biznis.rs ističe da je za razumevanje izvoza prerađenog voća i povrća važno razlikovati tržišnu logiku domaćih brendova i smrznutog voća. Kako navodi, česta je zabluda da je smrznuto voće u malim pakovanjima poluproizvod, iako je reč o gotovom proizvodu u koji je uloženo mnogo novca, tehnologije i rada.
„Ta proizvodnja je vrlo ozbiljna i skupa i u nju je neophodno uložiti mnogo novca i tehnologije. Pritom, izgradnja jedne savremene hladnjače ili pogona za liofilizaciju skuplja je od fabrike džema, što govori o ozbiljnosti i troškovima ove proizvodnje“, objašnjava Jovanović.
Private label ili sopstveni brend
Kada je reč o proizvodnji džemova, sokova i drugih prerađevina, postoje dva osnovna puta – proizvodnja za velike trgovačke lance kroz private label model ili razvoj sopstvenog brenda.
Prema Jovanovićevim rečima, private label može doneti stabilan plasman, ali nosi i rizike, jer se proizvodnja često prilagođava jednom velikom kupcu i konkurentnoj ceni. Time se, upozorava, može smanjiti prostor za druga tržišta i povećati zavisnost od jednog partnera.
„Takav model sebi uglavnom mogu da priušte veći igrači, koji imaju dovoljno kapaciteta da deo proizvodnje rade za druge brendove, a deo za sopstveni proizvod“, ukazuje Jovanović.
Sa druge strane, nastup sa sopstvenim brendom zahteva značajna ulaganja u marketing, distribuciju i pozicioniranje na tržištima na kojima Srbija još nije dovoljno prepoznata. Jovanović ocenjuje da domaći proizvođači ne bi trebalo da se oslanjaju na uverenje da je Srbija automatski prepoznata kao zemlja najboljeg voća.
Kako kaže, krajnjem kupcu u Nemačkoj poreklo iz Srbije ne znači nužno mnogo, jer je logično da će pre posegnuti za proizvodom koji mu je poznatiji i bliži.
Sirovinska baza slabi, kontrola mora biti jača
Za konkurentnost na evropskom tržištu, prema njegovoj oceni, ključni su veliki i ozbiljni proizvođači koji mogu cenovno da pariraju konkurenciji, ali i snažnije ulaganje u marketing i reputaciju Srbije kao pouzdanog dobavljača.
„Marketing je ključan, ali kada kažem marketing mislim i na pozicioniranje Srbije kao brenda koji je prepoznat kao kvalitetan i pouzdan. Tu nas čeka još mnogo posla i mislim da je to ključno u ovom trenutku“, kaže Jovanović.
On ukazuje i na problem sirovinske baze domaćeg voća, koja, kako ocenjuje, nije u najboljem stanju. Upravo u tome vidi jedan od razloga za povećanu potrebu za uvozom i reeksportom, posebno kod maline.
„Nekada smo proizvodili 80.000 tona maline, a sada oko 18.000 tona. Da bismo ostali prisutni na tržištu moramo da uvozimo robu i nastupamo kao trgovci, što je legitimno“, navodi Jovanović.
Dodaje da uvezena roba podleže strogoj kontroli Uprave za zaštitu bilja, ali da incidenti ipak mogu da se dogode. Zbog toga su, uz količine i konkurentnost, za izvoz sve važniji sledljivost, standardi i poverenje kupaca.
Prema procenama PKS, oko 60 odsto domaćeg prerađenog voća i povrća završava na tržištu Evropske unije, dok značajan deo izvoza ide i u CEFTA region, zbog blizine tržišta i jednostavnije trgovine.
Među najznačajnijim izvoznim proizvodima izdvajaju se sokovi i voćne kaše, koje su zahvalne za transport i skladištenje.
„Kada napravite voćnu kašu ona može dugo da stoji u aseptik vrećama i buradima, bez potrebe za velikim skladišnim kapacitetima i sa dosta dugim rokom trajanja, što je vrlo zahvalno za rad“, kaže Jovanović.
Privredna komora Srbije pokrenula je i novi digitalni katalog za izvoznike smrznutog, sušenog voća i povrća i tople prerade, namenjen povezivanju domaćih kompanija sa inostranim partnerima.
„U pitanju je jednostavan i sveobuhvatan katalog za izvoznike, u kom inostrani partner može lako da pronađe domaću firmu po kategoriji proizvoda, standardima koje poseduje i izvoznim kapacitetima“, zaključuje Jovanović.
