Samo u jednoj vojvođanskoj opštini, Bač, dugovanja za arendu u proteklih nekoliko godina premašila su milion evra. Tu je, za razliku od drugih lokalnih samouprava, Pandorina kutija otvorena pa je sada poznato koliko su država i opština oštećene time što su neki zakupci izbegavali plaćanje zakupa poljoprivrednog zemljišta. Ako je samo na oranicama u Baču za osam godina izgubljeno više od milion evra, jasno je da su ukupni gubici u kasama opština, Pokrajine i Republike enormni.
Od nadležnih u Baču zatražen je odgovor na inicijativu odbornika i pokrajinskog poslanika dr Milenka Babića, koji je zapitao kako je moguće da neko godinama plaća zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, a povlašćeni oru, seju i žanju, ali ne plaćaju.
„Ukupan dug po osnovu neplaćenog zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta za period 2006–2014. godine iznosi 1.169.030,51 evro“, kaže se, između ostalog, u dokumentu koji je potpisao viši stručni saradnik za poljoprivredu u bačkoj opštini Branimir Aničić. Među dužnicima je i AD „Agrobačka“ u restrukturiranju iz Bača, a duguje više od 750.000 evra, DOO „Ribnjaci Mostonga“ preko 215.000 evra, a među dužnicima je nekoliko firmi i dvadesetak pojedinaca. Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine deo dužnika je tužilo, za druge je presuda doneta, a trećima je poslata opomena pred tužbu.
– Mislim da to nisu potpuno tačni podaci, odnosno smatram da je dug još veći, kao što je i šteta naneta opštini i državi još veća – kaže za „Dnevnik“ Babić. – Nisam stručnjak za poljoprivredu, niti protiv bilo koga imam neki lični razlog da bih ovu stvar isterao načistac, ali znam da u bačkoj opštini državno poljoprivredno zemljište predstavlja jedan od glavnih resursa, trenutno možda i jedini, za punjenje buyeta, koji je za ovu godinu planiran na oko 320 miliona. Pa nek je i dug od gotovo 1,2 milion evra tačan, to znači da je lokalna samouprava oštećena za blizu pola miliona evra, što je za opštinu s oko 14.000 stanovnika izuzetno mnogo. Ovde je gotovo sve uništeno, a verujem da malo ko zna tačan podatak o tome koliko ima nezaposlanih, ali verovatno da niko ne zna da vam kaže ni koliko ima zaposlenih. Znam da radi „Arma“ u Baču i „Slovan“ u Selenči, kao i neke manje firme, a tačan boroj zaposlenih jedino se zna u javnom sektoru.
Ovde ističu da je opštinu strašno pogodila privatizacija poljoprivrednih kombinata, poput „Agrobačke“ u Baču i DPP-a „Labudnjača“. Prvi poljoprivredni kombinat, koji je sada u restrukturiranju, svojevremeno je kupio Mile Jerković i uspeo nekako da proda oko 300 hektara pojedincima iz tog dela Bačke. Država, odnosno sud, poništila je tu prodaju, ali zemlja nije vraćena, niti oni koji rade tu zemlju ikome išta plaćaju. U isto vreme, „Agrobačka“ radi državnu zemlju i, takođe ne plaća zakup. U međuvremenu su oni koji su kupili zemlju od Jerkovića, odnosno „Agrobačke“, tužili državu i tako kupili vreme, a država nema prihode.
– Još 2004. godine „Agrobačka“ je prodala ribnjak, navodno na 709 hektara, firmi „Jugotrejd“ d. o. o. iz Beograda za oko 50 miliona dinara, a na kraju je ispalo da je ta firma kupila nešto manje od 50 hektara i objekte, a za ostalu zemlju trebalo je da plaća zakup – dodaje Babić, i naglašava da nema ništa protiv vlasnika te firme, ali da se moraju poštovati zakon i država. – Zakup dela ribnjaka, vodeno ogladalo, površine je oko 300 hektara, i tu je cena zakupa po hektaru izuzetno niska, ali ostatak zemlje je pretvoren u oranice i na te površine treba platiti prosečnu cenu zakupa ostvarenu u proizvodnoj godini u bačkoj opštini. Zna se da su ovde državne oranice u zakup, čak i po 50 hektara, uzimali oni koji nemaju ni baštu ni motiku, tu zemlju su radili neki drugi, a zvaničnim zakupcima, verovatno, davali nekakvu proviziju.
Za apsurd nema leka
– Strašno je što je danas normalno da neko obrađuje nekoliko stotina hektara oranica, pa i državnih, i zvanično nikoga ne zapošljava – nastavlja Milenko Babić. – Tražili smo od nadležnih ministarstva da se zakonski takvi veleposednici obavežu na to da na određeni broj hektara moraju zaposliti određeni broj radnika, ali nam je rečeno da je to nemoguće.
Dnevnik