Dok tržišna, poljoprivredna i sanitarna inspekcija raspredaju klupko odgovornosti, sumnjivi slatkiši su i dalje na pijačnim tezgama. Proizvođači mogu da se zaštite od falsifikovanja podnošenjem zahteva za zaštitu prava intelektualne svojine i žiga.
Godinu dana posle hapšenja Vrščanina zbog toga što je čokoladu sa deponije topio i od nje pravio krem koji je prodavao po gradu, pre nekoliko dana još jedno hapšenje u Rumi iz istog razloga. To dovodi u pitanje ispravnost konditorskih proizvoda koji se prodaju na pijacama i koriste u ugostiteljskim objektima.
Osim voća i povrća, na pijačnim tezgama – čokolade, keks, krem. Prodavci slatkiša nisu želili pred kamere, niti da nam kažu odakle im roba i da li za nju imaju potrebne papire. Jeftiniji su, ali nemaju deklaraciju na srpskom jeziku.
Predsednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije Goran Papović kaže da je na tržištu Srbije, posebno na pijacama, sve više je falsifikata, odnosno sve je više kopija poznatih domaćih i stranih brendova.
– I tu je poražavajuće što to niko ne može da kontroliše – kaže Papović.
Ko tome može da stane na put? Tržišna inspekcija na pijacama proverava poreklo i promet robe, ne i njihovu zdravstvenu bezbednost.
– Ono što jeste interesantno – bez obzira na to što je tržišna inspekcija stalno na terenu, i dalje je imamo robu za koju se ne može utvrditi poreklo, robu bez isprava o nabavci – kaže tržišna inspektorka Mirjana Veljović.
Poljoprivredna inspekcija, kažu, nadležna je samo za kontrolu proizvodnje i prometa hrane u veletrgovinama. Ona je, tvrde, bezbedna za upotrebu.
– Mi godišnje, otprilike, uključujući alkohol i alkoholna pića, izvršimo blizu 10.000 kontrola kod svih onih koji legalno rade i brinemo da taj proizvod bude definitivno bezbedan kada se nudi našim potrošačima – kaže Nenad Vujović, načelnik poljoprivredne inspekcije.
Policija može da uklanja nelegalne tezge, ali ne i da kontroliše kvalitet hrane koja se prodaje. Sledeća adresa – sanitarna inspekcija. Iako u Zakonu o sanitarnom nadzoru bar šest članova zakona upućuju na to da su nadležni za zdravstvenu ispravnost namirnica, oni tvrde da nisu.
– Sagovornik u vezi sa bezbednošću hrane u maloprodajnim objektima, mesarama, ribarnicama, specijalizovanim radnjama i na pijacama je Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine, a za pijace i Uprava pijace, kao i inspektor navedenog ministarstva koji je angažovan za kontrolu određenih proizvoda na pijaci – navodi Ministarstvo zdravlja – sanitarna inspekcija.
I dok tržišna, poljoprivredna i sanitarna inspekcija raspredaju klupko odgovornosti, sumnjivi slatkiši su i dalje na pijačnim tezgama. Proizvođači mogu da se zaštite od falsifikovanja podnošenjem zahteva za zaštitu prava intelektualne svojine i žiga. Ali mogu li građani sami da prepoznaju falsifikat i tako se zaštite?
– Ako ga je radila fabrika koja je adekvatna za tu proizvodnju – vi taj falsifikat ne možete otkriti na taj način, a oni koje rade amateri i koji se rade u neadekvatnim uslovima – mislim da mogu da prepoznaju i po ukusu i po izgledu, po teksturi – kaže Slavica Šiler Marinković, profesorka Tehnološkog fakulteta u Beogradu.
Kupujući neproverene proizvode samo zato što su jeftiniji, kupac i sam postaje deo lanca njihove proizvodnje. Da bi zaštitio i sebe i druge najbolje je, saglasni su svi, da konditorske proizvode kupuje na poznatim, proverenim mestima. I, naravno, da čita deklaraciju, to bar ne košta.
RTS