Periodu posta i slava, između ostalih, posebno se raduju prodavci ribe, pošto je to vreme kada se potrošnja ribe u Srbiji uvećava.
Inače, ribu jedemo četiri puta manje od svetskog proseka.
Zbog ekonomske krize nema gužve u vreme posta i slava na ribljoj pijaci u Zemunu. Ipak, kupci kažu da se za slavu uvek nađe novca i da je to jedini period u godini kada se ne žale na cenu. Trgovci objašnjavaju da se uglavnom kupuje jeftinija riba, poput skuše i papaline.
Statistika kaže da građanin Srbije pojede oko četiri kilograma ribe godišnje, što je četiri puta manje od svetskog proseka. Za posnu slavu, međutim, ume i da se pretera
“Mi smo narod koji jede relativno malo ribe. Ono što je specifično za nas je da za samo jedan dan postanemo rekorderi u potrošnji ribe, to je dan Sveti Nikola za koji znamo da pola stanovništva slavi a polovina ide u goste”, kaže profesor Poljoprivrednog fakulteta u beogradu Zoran Marković.
Godišnje u ribnjacima proizvedemo 15.000 tona ribe. Zapustili smo 14.000 hektara pod ribnjacima iako se zna da samo Evropskoj uniji godišnje nedostaje više od milion i po tona ribe.
Situacija ne bi bilo tako loša da su postojali podsticaji, tvrde proizvođači.
Ministarstvo poljoprivrede ove godine prvi put daje podsticaje za kvalitetnu priplodnu maticu šarana i pastrmke u iznosu od 300 dinara, odnosno 500 dinara po grlu.
“Pored toga je uveden i podsticaj od sedam dinara po kilogramu proivedene konzumne ribe“, kaže Mirko Novaković iz Ministarstva poljoprivrede.
Međutim, polovina ribnjaka u Srbiji, kako kažu stručnjaci, nije u legalnim tokovima.
Problem je i krivolov. Tako se na pijaci, na improvizovanim tezgama može naći i izlovljena riba ispod mere, kojoj zakon zabranjuje da se nađe u prometu. Ipak, 70 odsto ribe koju pojedemo potiče iz uvoza.
RTS