Tradiciju pravljenja rakije, staru više od 150 godina, nasledio je od svojih predaka Predrag Predo Prodanović iz Pridvorice kod Čačka i za manje od deceniju i po postao najpoznatiji čačanski proizvođač brendirane rakije. Za njegovu „kapljicu“, kojoj je nadenuo ime „jelički dukat“, jer je peče od šljive koju uzgaja na istočnim padinama Jelice, čulo se na svim kontinentima. Prodanovići godišnje u inostranstvo izvezu oko 1.000 boca ove rakije.
– Odvajkada je Pridvorica, kao i Jezdina i Loznica, na obroncima Jelice, bila poznata po vinogradarstvu i po tome što na njenoj zemlji odlično uspeva voće koje proizvodi dosta šećera – započinje nam priču Predo. – Zato sam proširio zasade šljive na imanju, pa sada pod šljivom imam oko osam hektara, što je više od 3.500 stabala. Početkom ovog veka želeo sam da proverim kakva je to rakija koja mi stoji u buradima dugo godina, pa sam na Sajmu u Novom Sadu 2002. godine dobio nagradu – šampion kvaliteta. Tada sam počeo ozbiljno da se bavim proizvodnjom rakije i njenim brendiranjem.
Svake godine, Prodanovićevi šljivici daju prinos od oko 100 tona „čačanska lepotice“ i „stenleja“. Od toga u specijalizovanom kazanu zapremine 4.000 litara vredni domaćin godišnje proizvede 10 tona rakije, koju potom odlaže u hrastovu burad.
Svaka kap „jeličkog dukata“ pre nego što izađe na tržište odleži u hrastovim burićima starim od 80 do 120 godina, a rakija koja u takvoj „ambalaži“ odstoji od deset do 12 godina, mora da ima posebnu aromu.
– U početku je njena jačina je od 60 do 65 stepeni, a potom se dugotrajnim procesom spušta na željenu jačinu od oko 45 stepeni – kaže Prodanović, kome u poslu oko pravljenja rakije pomaže cela porodica – majka Leposava, supruga Slavica, sinovi Lazar i Dušan i ćerka Jelena.
– Rakiju pečem u lampeku koji sam sam napravio. Važno je da temperatura u kazanu bude konstantna, kako ne bi dolazilo do isparenja drugih neželjenih materija koje bi pokvarile ukus i hemijski sastav. Za jedan lampek potrebno mi je šest sati. Bitno je da na luli prestajem da uzimam rakiju koja silazi ispod određene gradaže, jer sve što se duže ostavlja da teče, veća je šansa da se pokvare miris i kvalitet rakije.
Svake godine na tržište Prodanovići plasiraju oko 10.000 boca „jeličkog dukata“, a cilj im je da za deceniju utrostruče tu količinu. Njihova rakija se služi u mnogobrojnim beogradskim restoranima, kao i u ugostiteljskim objektima širom Srbije. Izvoze za Crnu Goru, Sloveniju i Nemačku, a uskoro će prve količine ove čačanske rakije otići i za Englesku. „Jelički dukat“ se naliva u posebnu ambalažu koja se zaliva voskom, a služi se u brendiranim čašama.
– Rakija je plemenitije piće od viskija ili votke – decidan je Prodanović. – Ima mnogo veći spektar mirisa od svih drugih alkoholnih pića. Zato nema razloga da litar rakije košta manje od 15 evra – kazao nam je Prodanović. – Čašica moje rakije u restoranu u Hanoveru košta devet evra, dok se u čačanskim birtijama služi čašica nekakve rakije za 30 ili 40 dinara. To su dva pokazatelja koliko mi cenimo naše nacionalno piće. Tačno je da postoji zakon koji štiti ozbiljnije proizvođače rakije, ali i dan-danas, po kafanama u Srbiji se služi rakija koja tu dolazi nelegalnim tokovima.
On dodaje da bi država što pre trebalo da zaštiti proizvođače tradicionalnih srpskih proizvoda, pre svega izmenom akcizne politike. Recimo, 13 funti je potrebno za akcizu na izvoz Prodanovićeve rakije u Englesku, dok se akciza za uvoz viskija u našu zemlju plaća tek -jedan evro.
– Smatram da je neophodno udruživanje proizvođača u Srbiji, jer ni meni, kao i svakom ozbiljnom proizvođaču, nije cilj da rakiju prodamo u svom gradu, već na evropskom tržištu. Skupo je stići do njega i zato je potrebno udruživanje kako bismo svi zajedno mogli da se predstavimo na nekom od evropskih sajmova – zaključuje Prodanović.
Pravi recept
U vreme kupljenja šljiva Prodanovići organizuju mobe, pa se u njihovim šljivicima nađe i po 70 ljudi. Prodanović ističe da naš narod prilikom pečenja rakije ne vodi računa o sitnicama koje su veoma važne u proizvodnji rakije.
– U kacu za vrenje stavlja se samo najbolji plod, bez zelenih i trulih šljiva. Koštica se obavezno vadi. Vreme za pečenje rakije je tačno nakon 21 odležan dan u kaci – savetuje Predo.
Novosti