Poljoprivreda u Srbiji već dugi niz godina je na ”staklenim nogama“, a nezadovoljstvo malih proizvođača raste u većini oblasti. Do profita je moguće doći, ali je put do njega često pun vremenskih i društvenih prepreka
Poljoprivrednici u Srbiji često su u nezavidnom položaju, pa tako svako-malo imamo pregovore sa Ministarstvom, proteste i različite druge trzavice. U ovom trenutku imamo deo nezadovoljnih poljoprivrednika zbog neisplaćenih subvencija i uvoza mleka. Pored toga, malinari prete gašenjem proizvodnje nezadovoljni otkupnom cenom. Stočni fond u Srbiji u opadanju je već deceniju.
Ipak, pored svih nedaća, postoje povoljni uslovi da se u pojedinim granam poljoprivrede radi i zarađuje. To, pre svega, zavisi od toga da li nastupate kao firma ili mali proizvođač.
Bojan Stanić iz Privredne komore Srbije za Danas kaže da je u ratarstvu mnogo efikasniji sistem proizvodnje nego u stočarstvu i da je zato to isplativije. Ratarstvo je, prema njegovim rečima, isplativije kada govorimo o velikim firmama, od stočarstva.
”Sa druge strane u malim biznisima je lakše u stočarstvu i proizvodnji mesa da se pozicionirate na tržištu i da nađete svoje mesto, jer ratarstvo zahteva veću ekonomiju obima“, objašnjava on.
Stanić napominje da se situacija često menja. ”Najznačajniji naši proizvodi koje izvozimo u oblasti poljoprivrede su žitarice kao što su pšenica, kukuruz… ali sa druge strane postoji problem sa šećernom repom. Ona gubi efikasnost i sve šećerane u regionu i većini Evrope su u problemu, svuda se smanjuju zasadi šećerne repe“, kaže on.
Pored žitarica, kako dodaje, mi smo poznati kao izvoznici voća, ali i to je sve teže. ”Imamo probleme i u samoj proizvodnji voća, a sve je teže izvoziti jabuke na tržište Rusije, kao i izvoziti maline na tržišta Francuske i Nemačke“, navodi Stanić.
Kao još jedan problem on naglašava što se nove sorte u voćarstvu ne razvijaju. ”Može da se organizuje posao u pravcu proizvodnje organske hrane, koja je sve popularnija i ima ljudi koji imaju kupovnu moć za to. To je jedna od mogućnosti, ali ne možemo reći da je to siguran put ka nekom biznis uspehu“, kaže on.
Stanić smatra da proizvođači treba da se bolje organizuju. ”Bilo bi bolje kada bismo imali organizovaniji i efikasniji sistem sakupljanja proizvoda koje oni prave i da se onda ta veća količina lakše dopremi do nekog tržišta, da li u Evropi ili regionu“, savetuje Stanić.