Jedan od svetskih lidera u konditorskoj industriji “Ferero” investiraće u proizvodnju lešnika u Srbiji. O tome je sa Vladom potpisan memorandum, a ministar poljoprivrede Dragan Glamočić izjavio je da će investicije Ferera omogućiti da površine na kojima se proizvodi lešnik u Srbiji sa 1.000 hektara budu povećane na više od 10.000 hektara do 2020. godine. Da li je ta proizvodnja, u kooperantskom odnosu sa stranim kompanijama, šansa za naše proizvođače?
“Nemamo tačne podatke o površinama i broju stabala, ali se procenjuje da je prinos od osamsto do hiljadu tona”, kaže direktor Departmana za voćarstvo na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu doktor Zoran Keserović.
On napominje da naša konditorska industrija otkupi samo manji deo godišnje proizvodnje, a da veći deo lešnika uvozi, najviše iz Turske.
“Potrošimo između osam i devet miliona dolara na uvoz lešnika za konditorsku industriju”, ističe Keserović.
Zašto je tako kada Srbija ima dobre agroekološke uslove za proizvodnju lešnika – ni struka ne može da dogovori.
“Ipak, podizanje novih zasada je počelo, pogotovo stablašica, koje se proizvode na Institutu u Novom Sadu. Procena je da je to 100 do 120 hektara godišnje”, kaže profesor Keserović.
Svoje lešnike, čiji je prvi “ozbiljniji” rod bio prošle jeseni, ima Luka Veličkov iz Kikinde. Trenutno, plantaža lešnika je na površini od dva i po hektara, a rod je bio oko hiljadu šesto kilograma. Za plasman se, kaže, snalazi, jer nije teško prodati lešnike kojih je malo na tržištu.
Veličkov kaže da sa plasmanom nije imao problema, a još ne zna da li da se dolasku Ferera raduje.
“Kad bude zasađeno još nekoliko hiljada hektara, kako je najavljeno, biće zasićeno tržište. Zato sitni proizvođači strahuju za svoj opstanak”, kaže Veličkov, koji ipak planira da poveća površinu za još pet hektara.
I profesor Keserović brine za plasman sadnog materijala, koji se, i to veoma kvalitetno, proizvodi na Poljoprivrednom fakultetu.
Proizvode 15 do 20 hiljada visokokvalitetnih sadnica, koje se kaleme na mečju lesku i sve su prodate.
“Voćarskoj proizvodnji kod nas se, inače, ne posvećuje dovoljno pažnje, iako je po izvozu na prvom mestu”, napominje Keserović.
Na pitanje da li ima razloga za zabrinutost zbog toga što je i Ferero na Grinpisovoj listi jer u proizvodima ima genetički modifikovanih sastojaka, profesor Keserović odgovara da se lešnik proizvodi u integralnom, čak i organskom konceptu proizvodnje, jer ta voćna vrsta je otpornija na prouzrokovače bolesti i štetočine i sa daleko manjim brojem prskanja je moguće proizvesti kvalitetan plod.
Ostaje još da se vidi kakve će uslove kooperantima ponuditi Ferero, a ako budu povoljni, lešnik će biti kultura koja bi mogla da obezbedi sigurne prihode uzgajivačima.
RTV