Situacija u ribarstvu u Srbiji je jako loša, jer se većina ribnjaka koji su radili u velikim sistemima polako gasi, tako da je prethodnih godina do 3.500 hektara izbačeno iz pogona i smanjuje se proizvodnja, a dodatno ribnjake pritiskaju problemi zbog pandemije koronavirusa, predočava direktor ribnjaka Kapetanski rit kod Kanjiže Krum Anastasov
On je dodao da zbog toga što država ne pomaže na adekvatan način, ribarstvo gubi korak jer se smanjuju površine i ukupna proizvodnja ribe.
– Svetski trendovi su da se riba iz akvakulture sve više konzumira i subvencioniše proizvodnja, da bi se podmladio riblji fond u velikim svetskim vodama. Imamo veliki potencijal za razvoj ribarstva, ali moramo učiniti sve da bar postojeće sačuvamo. U podsticaju ribarstvu naša država treba samo da prati zemlje u okruženju. Uglavnom svi su oslobođeni vodoprivrednih obaveza, postoje njihovi nacionalni fondovi koji su pomešani interesi poljoprivrede i zaštite životne sredine, kao i subvencije za izvoz ribe, što nama stvara ogromne poteškoće – izjavio je Anastasov.
– Mislim da cela ova priča u vezi sa pandemijom mora nekako da se razreši za ribarstvo, jer zaista ako se pogledaju svi parametri, na godišnjem nivou u Srbiju se uvozi oko 80% ribe, pa ono što proizvedemo, ako ne možemo da plasiramo i ako to ugasimo, zaista, pored svih potencijala koje imamo izuzetno će biti velika šteta – ukazuje Anastasov.
On dodaje da u Srbiji već godinama proizvodnja ribe opada. Uzrok su pre svega virusi koji se pojavljuju u ribarstvu i mogu da destkuju proizvodnju.
– Ove godine imamo pristojnu proizvodnju, koja nije enormna, ali zadovoljava tehnološki proces i kada se sumiraju svi parametri biće zadovoljavajući. Potencijal našeg ribnjaka je ispunjen, radimo proizvodnju koja je poluintenzivnog tipa i u nekim momentima intenzivna, tako da postižemo prinos od dve tone po hektaru – objašnjava Anastasov.
Srbija ima mogućnost da ribarstvo razvija na preko 150.000 hektara, ali postojeći ribnjaci su polako počeli da se gase. Prošle godine iz proizvodnje je izašao ribnjak Svilojevo, pre toga u Novom Kneževcu, ne radi se ni u Barandi. Iz godine u godinu ribnjaci koji se ozbiljnije bave, povećavaju proizvodnju a na većini površina gde je proizvodnja bila slaba, odustaje se jer ljudi ne vide računicu.
U Srbiji je trenutno pod ribnjacima manje od 7.000 hektara, što je prošle godine dalo produkciju do 6.000 tona konzumne ribe, a do pre šest godina se proizvodilo i do 12.000 tona.
