Kamere koje prate prirast svinja, mikrofoni koji otkrivaju kašalj i senzori koji upozoravaju na loše uslove u objektima više nisu samo eksperimentalne ideje. Četvorogodišnji evropski projekat aWISH pokazao je da ove tehnologije mogu pomoći stočarima da ranije prepoznaju zdravstvene probleme, smanje proizvodne gubitke i unaprede dobrobit životinja. Deo istraživanja sproveden je i u Srbiji, na farmi i u klanici Carnexa, uz učešće novosadskog Instituta BioSens. Međutim, rezultati otvaraju i važno pitanje: koliko su takva rešenja pouzdana i isplativa za svakodnevnu proizvodnju, posebno na manjim farmama?
U savremenoj stočarskoj proizvodnji kašnjenje u otkrivanju zdravstvenog problema može skupo da košta. Respiratorna oboljenja smanjuju prirast, pogoršavaju iskorišćenost hrane i povećavaju troškove lečenja, dok neodgovarajuća mikroklima i stres mogu negativno da utiču na zdravlje i proizvodne rezultate životinja.
Tradicionalni nadzor uglavnom se oslanja na svakodnevno posmatranje, povremene preglede i iskustvo farmera. Ali šta ako bi tehnologija mogla da registruje prve znake problema pre nego što oni postanu očigledni?
Upravo tim pitanjem bavio se evropski projekat aWISH (Animal Welfare Indicators at the Slaughterhouse), realizovan tokom četiri godine kroz program Horizont Evropa.
U šest evropskih zemalja – Srbiji, Španiji, Holandiji, Poljskoj, Francuskoj i Austriji – testirane su 24 tehnologije za procenu dobrobiti svinja i brojlera. Šesnaest je bilo namenjeno svinjama, a osam brojlerima, uz dodatno korišćenje četiri već komercijalno dostupna rešenja.
Osnovna ideja bila je da se podaci prikupljeni na farmama, tokom transporta i u klanicama povežu u sistem koji proizvođačima omogućava da prepoznaju probleme i na vreme preduzmu odgovarajuće mere.
Koliko su ove tehnologije blizu široj primeni, kakve konkretne koristi mogu da donesu proizvođačima i šta su pokazala testiranja u Srbiji, za agronews je objasnila Jovana Vlaškalin, menadžerka Centra za inovacije i razvoj poslovanja Instituta BioSens.
U odgovorima na pitanja naše redakcije ona ukazuje da je deo razvijenih tehnologija već prošao validaciju, ali da za njihovu širu primenu još postoje značajne prepreke – od visokih početnih ulaganja i tehničke pouzdanosti do nedostatka zajedničkih standarda i jasnih pravila upravljanja podacima.
Kamera prati težinu svinja i upozorava na zastoj u rastu
Jedan od najzanimljivijih rezultata ostvaren je u Španiji, gde je testiran sistem Weight Detect, koji pomoću kamere prati telesnu masu svinja bez potrebe za njihovim stalnim pojedinačnim merenjem.
Pokazalo se da postoji snažna povezanost između rezultata dobijenih kamerom i merenja na klasičnoj vagi. Međutim, značaj tehnologije nije samo u tome što može da zameni deo ručnog posla.
Praćenjem promena težine tokom vremena moguće je ranije otkriti zastoj u prirastu, koji može ukazivati na zdravstvene probleme, neodgovarajuće uslove u objektu ili poremećaje u ishrani.
U jednoj proizvodnoj turi sistem je predvideo pojavu respiratornog oboljenja, što je omogućilo pravovremenu intervenciju. Prema rezultatima projekta, takve intervencije doprinele su smanjenju troškova lečenja i gubitaka usled uginuća, kao i očuvanju ekonomske marže.
Da li je sve to zaista isplativo?
Nemački institut Thünen analizirao je ekonomske efekte sistema, koristeći podatke sa pilot-farme i modele prosečnih španskih farmi kroz pet scenarija.
Analiza je pokazala da čak i relativno mala kašnjenja u dostizanju tržišne težine mogu značajno da smanje prihod proizvođača. Rano prepoznavanje problema zato ima ekonomsku vrednost, a ne samo značaj za dobrobit životinja.
Ipak, važno je napomenuti da je reč o analizi zasnovanoj na pilot-rezultatima i ekonomskim modelima, a ne o dokazu da će svaka farma ostvariti istu uštedu.
Farme uključene u španski pilot imale su prosečan kapacitet od 2.345 tovljenika i, pored vlasnika, u proseku jednog zaposlenog.
Manje amonijaka i kašlja, ali ne nužno i bolja ukupna dobrobit
Testiranja su pokazala i da poboljšanje pojedinačnih uslova proizvodnje ne mora automatski da znači poboljšanje svih pokazatelja dobrobiti životinja.
U Holandiji su podaci senzora korišćeni za davanje preporuka o mikroklimi u objektima za svinje. Nakon primene odgovarajućih mera značajno je smanjen broj sati tokom kojih su životinje bile izložene koncentraciji amonijaka većoj od 20 ppm, a registrovano je i ređe kašljanje.
Međutim, ukupne ocene dobrobiti životinja nisu se poboljšale. Zabeleženo je čak i malo, ali statistički značajno skraćenje repova, za koje istraživači pretpostavljaju da bi moglo biti povezano sa pojačanom ventilacijom.
Slična ograničenja uočena su i tokom ispitivanja drugih mera.
U španskom pilotu obogaćivanje prostora za svinje užadima, igračkama i lopticama nije dovelo do značajnog povećanja dnevnog prirasta, mada je istraživanje obuhvatilo samo deset boksova.
U Austriji mere za sprečavanje grizenja repova, uključujući povećanje prostora, hlađenje i dodavanje sena, uglavnom nisu dale očekivane rezultate. Na pojedinim farmama stanje se čak pogoršalo.
Ovi nalazi pokazuju da tehnologija može preciznije da registruje problem, ali njegovo rešavanje i dalje zahteva razumevanje uslova proizvodnje i stručnu procenu.
Srbija testirala senzore za mikroklimu, kašalj i promene na plućima
Važan deo projekta realizovan je u Srbiji, gde je pilot-aktivnosti vodio Carnex, dok je Institut BioSens bio naučni ko-lider i dobavljač tehnologije. U razvoju i testiranju učestvovali su i tehnološki partneri Innotech, FBN i domaća kompanija Bitgear.
Na farmi Carnexa u januaru 2025. godine instaliran je sistem Enviro Detect, koji prati koncentraciju ugljen-dioksida i amonijaka, temperaturu, vlažnost vazduha, prašinu i razmenu vazduha u objektu.
U postojeći sistem AnimalSense, koji je razvila kompanija Bitgear, integrisana je i tehnologija za automatsku detekciju kašlja, koju je razvio Institut BioSens.
Zašto je upravo kašalj važan?
Respiratorne bolesti svinja mogu dovesti do slabijeg prirasta, lošije konverzije hrane, većih troškova lečenja i smanjenja kvaliteta mesa. Automatsko prepoznavanje kašlja omogućava da se promene u zdravstvenom stanju zapaze ranije, bez oslanjanja isključivo na povremene obilaske objekata.
Kako za agronews objašnjava Vlaškalin, razvijeni model uspešno prepoznaje kašalj, ali je do sada testiran samo na jednoj lokaciji. Zbog toga bi primena u drugim objektima i uz drugačiju opremu mogla da zahteva dodatna prilagođavanja i kalibraciju modela.
Pored farmi, tehnologije su instalirane i u klanici.
Krajem 2024. godine u stočnom depou postavljeni su Stremodo senzori, koji analiziraju zvuk i kretanje životinja radi procene stresa.
Na liniji klanja početkom 2025. godine instaliran je sistem Lesion Detect, patentiran od kompanije Innotech, namenjen automatskom prepoznavanju promena na plućima.
Ovaj sistem meri procenat zahvaćenosti pluća, čime potencijalno omogućava povezivanje nalaza iz klanice sa zdravstvenim problemima koji su postojali tokom tova.
Takve informacije mogu biti posebno korisne proizvođačima jer se pojedine zdravstvene posledice tokom uzgoja ne moraju jasno ispoljiti, a mogu se uočiti nakon klanja.
Kvarovi opreme i rezervni delovi pokazali se kao ozbiljna prepreka
Iako je projekat u Srbiji omogućio prikupljanje obimnih podataka, testiranja nisu prošla bez problema.
Prema informacijama koje je Vlaškalin dostavila redakciji agronews-a, glavna jedinica sistema Stremodo otkazala je dva puta, dok je računar sistema Lesion Detect imao jedan kvar.
Dodatni problem predstavljali su uvoz opreme i rezervnih delova iz Evropske unije, kao i potreba za zaštitom osetljivih uređaja od vlage i amonijaka.
Ovi problemi ukazuju na važnu razliku između tehnologije koja uspešno funkcioniše u istraživačkim uslovima i rešenja koje mora neprekidno da radi u komercijalnoj proizvodnji.
Iz Carnexa su zato ukazali da proizvođači i dobavljači tehnologija moraju biti spremni na različite uslove rada i obezbediti brzu dostupnost rezervnih delova i tehničke podrške.
Enviro Detect je, prema rezultatima pilota, pokazao visok potencijal za primenu i relativno jednostavnu instalaciju u standardnim objektima za svinje. S druge strane, sistemi poput Lesion Detect zahtevaju posebno prilagođavanje uslovima konkretne klanice.
Pošto je tokom testiranja bilo potrebno i dodatno razvijati pojedine tehnologije, iz prikupljenih podataka još nisu izvedeni svi operativni zaključci.
To znači da se za sada ne može tvrditi da je primena ovih sistema u Srbiji već donela merljivo smanjenje troškova ili povećanje produktivnosti. Postoji tehnološki potencijal, ali ekonomski efekti na domaćim farmama tek treba da budu potvrđeni.
Šta se o uslovima na farmi može saznati iz klanice?
Jedna od važnijih ideja projekta aWISH jeste da klanica ne bude samo poslednja karika proizvodnog lanca, već i izvor informacija koje mogu pomoći da se unapredi uzgoj.
Kod svinja se, na primer, analiziraju oštećenja repova i ušiju, promene na koži i plućima, kao i pokazatelji stresa i uspešnosti omamljivanja.
Kod brojlera pažnja je usmerena na promene na tabanima, opekotine u predelu skočnih zglobova i povrede nastale prilikom hvatanja i transporta.
Testiran je sistem ChickenCheck, koji automatski procenjuje pojedine promene na telu brojlera. Poređenjem sa ekspertskim procenama utvrđena je veoma visoka statistička podudarnost, sa vrednostima R² od 0,93 za promene na tabanima i 0,97 za opekotine skočnih zglobova.
To pokazuje da tehnologija može da pruži pouzdane i uporedive podatke o određenim pokazateljima dobrobiti.
Analiza podataka iz više proizvodnih lanaca pokazala je i značaj sezonskih faktora. Kod brojlera su promene na tabanima i skočnim zglobovima bile ređe van zimskog perioda, dok je kod svinja godišnje doba povezano sa stanjem repova, nekrozom ušiju i uginućima na farmi i u transportu.
Ipak, istraživači upozoravaju da uočena povezanost ne znači nužno i uzročno-posledični odnos.
Upravo zato podaci iz klanica imaju najveću vrednost kada se povežu sa informacijama sa farmi i iz transporta, umesto da se posmatraju izolovano.
Mogu li manji stočari da priušte ovakve tehnologije?
Za proizvođače u Srbiji jedno od najvažnijih pitanja nije samo šta savremeni senzori mogu da izmere, već koliko koštaju, kako se održavaju i za koliko vremena se ulaganje može vratiti.
Vlaškalin ukazuje da projekat nije obuhvatio posebnu ekonomsku analizu prema veličini gazdinstva ili prerađivačkih kapaciteta, zbog čega se rezultati pilot-farmi ne mogu automatski preneti na manje proizvođače.
Tokom konsultacija sa proizvođačima, prerađivačima i drugim učesnicima u sektoru, finansijska održivost izdvojena je kao najveća pojedinačna prepreka za širu primenu, posebno kod manjih proizvođača koji posluju sa niskim maržama.
Farmeri su upozorili da početne troškove uglavnom moraju sami da snose, bez garancije da će im ulaganje doneti veću otkupnu cenu životinja.
Pored cene opreme, prepreke predstavljaju nedostatak radne snage, vreme potrebno za korišćenje novih sistema, tehnička podrška i digitalne veštine.
U poljskom pilotu deo proizvođača, posebno starijih, imao je poteškoće sa korišćenjem digitalnih alata.
Zaključak je da jedno tehnološko rešenje ne odgovara svim farmama. Manjim proizvođačima potrebni su jednostavniji i cenovno pristupačniji sistemi, koji ne zahtevaju dodatno administriranje i mogu da se uključe u postojeći način rada.
Bez podsticaja, prilagođenih poslovnih modela i dokaza o isplativosti, postoji rizik da digitalne tehnologije ostanu dostupne pre svega velikim proizvođačima.
Milioni podataka, ali platforma još nije otvorena svim farmerima
U okviru projekta razvijena je i aWISH Data Platform, digitalna platforma koja objedinjuje informacije sa farmi, iz transporta i iz klanica.
Na njoj je prikupljeno približno 85,2 miliona zapisa o brojlerima i 592.000 zapisa o svinjama. Reč je o zapisima i rezultatima merenja, a ne o broju pojedinačnih životinja.
Platforma omogućava praćenje promena tokom vremena, poređenje proizvodnih turnusa i povezivanje pokazatelja dobrobiti sa preporukama za unapređenje prakse.
Međutim, njena praktična primena otvorila je dodatna pitanja.
Tokom projekta upućeno je 65 poziva za priključivanje, a registrovano je 45 korisnika. U Holandiji je od januara 2026. pozvano 20 farmi, ali je nalog otvorilo svega pet farmera.
Pokazalo se da proizvođači nisu uvek zainteresovani da koriste još jednu zasebnu digitalnu platformu. Mnogi bi radije dobijali podatke kroz sisteme koje već koriste, na primer kroz izveštaje iz klanica ili tokom redovnih konsultacija sa stručnjacima.
U Srbiji priključivanje pojedinačnih proizvođača nije bilo primenljivo jer je Carnex funkcionisao kao integrisan proizvodni sistem.
Na pitanje agronews-a kada bi i pod kojim uslovima domaći stočari mogli da pristupe platformi, Jovana Vlaškalin odgovara da konkretan plan, rokovi i uslovi za uključivanje novih proizvođača još nisu definisani.
Jedna od preporuka projekta jeste da platforma nastavi da funkcioniše i nakon njegovog završetka, uz postepeno uključivanje novih učesnika, proizvodnih lanaca i zemalja.
Međutim, prethodno je potrebno definisati pravila pristupa, korišćenja i zaštite podataka, posebno kada je reč o njihovoj poverljivosti, komercijalnoj osetljivosti i mogućem deljenju sa nadležnim institucijama.
Katalog tehnologija već je javno dostupan
Za razliku od platforme, interaktivni katalog pokazatelja dobrobiti životinja (AWI Catalogue) već je javno dostupan preko zvaničnog sajta projekta aWISH.
On obuhvata oko 90 tehnologija namenjenih praćenju dobrobiti svinja i brojlera, uključujući i rešenja koja se već nalaze na tržištu.
Katalog omogućava proizvođačima da se upoznaju sa pojedinačnim pokazateljima dobrobiti, načinom njihovog merenja, dostupnim tehnologijama i mogućnostima primene.
Uz pojedine pokazatelje dostupni su i vodiči dobre prakse, dok su razmatrane i mogućnosti primene tehnologija na druge vrste životinja, uključujući goveda, krmače, ćurke i patke.
Za domaće proizvođače ovo može biti koristan prvi korak u upoznavanju sa digitalnim rešenjima, bez potrebe da odmah ulažu u opremu.
Šta sledi nakon završetka projekta?
Iako je aWISH formalno završen krajem oktobra 2026. godine, aktivnosti pojedinih partnera biće nastavljene.
Na više pilot-lokacija tehnologije ostaju instalirane i prikupljanje podataka se nastavlja. Tokom trajanja projekta podneto je devet predloga novih istraživačkih projekata, a jedan od njih, „AI for a Healthy Curly Tail”, započeo je još 2025. godine.
Dalji razvoj podrazumeva proveru pouzdanosti tehnologija na većem broju farmi i klanica, usklađivanje mernih protokola i povezivanje senzorskih rešenja sa postojećim informacionim sistemima.
Posebno je važno to što pojedini sistemi, iako uspešno testirani na lokaciji na kojoj su razvijeni, još ne daju dovoljno pouzdane rezultate u drugačijim proizvodnim uslovima.
Zbog toga stručnjaci naglašavaju da je nezavisna naučna validacija neophodna pre šire komercijalne primene i eventualnog uključivanja ovakvih pokazatelja u propise.
Tokom projekta održana su četiri ekspertska panela sa ukupno 99 aktivnih članova iz 24 zemlje i dvanaest radionica sa 640 učesnika.
Među najvažnijim preporukama izdvojeni su zajednički evropski standardi, jasna pravila upravljanja podacima, ekonomski podsticaji i obuke proizvođača.
U Srbiji su Institut BioSens i Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Novom Sadu u junu 2026. organizovali radionicu u Kladovu, u okviru seminara koji je okupio oko 160 predstavnika institucija, istraživačkih organizacija, farmi i privatnog sektora.
Tehnologija nije zamena za veterinara, ali može biti važan alat za stočara
Rezultati projekta aWISH pokazuju da se mogućnosti digitalnih tehnologija u stočarstvu sve više pomeraju od samog prikupljanja podataka ka njihovoj praktičnoj primeni.
Kamera koja na vreme registruje zastoj u prirastu, mikrofon koji prepoznaje kašalj ili senzor koji upozorava na povećanu koncentraciju amonijaka mogu pomoći farmeru da reaguje pre nego što problem izazove veće gubitke.
Ipak, jednako važna pouka projekta jeste da preciznije merenje ne garantuje automatski bolje rezultate. Tehnologije moraju biti pouzdane, pristupačne, jednostavne za korišćenje i prilagođene stvarnim uslovima rada.
One zato treba da dopunjuju, a ne da zamene veterinarski nadzor i stručnu procenu.
Za Srbiju, gde su razvijena i testirana pojedina domaća rešenja, naredni izazov biće njihova provera u različitim proizvodnim sistemima i procena stvarnih troškova i koristi.
Jer za proizvođača presudno pitanje na kraju nije koliko podataka senzor može da prikupi, već da li mu oni pomažu da očuva zdravlje životinja, smanji gubitke i ostvari održiviju proizvodnju.

