Nana, kamilica, beli slez, neven – nisu sam lekovite biljke, već mogu biti i unosan biznis. To su prepoznali i domaći proizvođači jer, prema podacima PKS, godišnje u proseku više od 3.000 tona lekovitog bilja iz Srbije nađe put do zemalja EU, Rusije, Turske, BiH, Crne Gore, Makedonije… Na potencijal lekovitog bilja u Srbiji, nisu ostali imuni ni Kinezi, budući da je nedavno najavljeno da bi ulagači sa Dalekog Istoka invesitrali u uzgoj i preradu u našoj zemlji
Iz Privredne komore Srbije za ekapiju tvrde da proizvodnja lekovitog bilja donosi veći, brži i lakši profit od drugih poljoprivrednih proizvodnji. Proizvođači, iako potvrđuju isplativost, očekuju i veću podršku države.
– Prihod od gajenja lekovitog i aromatičnog bilja je značajno veći u odnosu na standardne kulture, a može se korisiti sva postojeća agrotehnika, mehanizacija i infrastruktura – ističe Slavica Stevanetić, viša savetnica u Udruženju za biljnu proizvodnju PKS.
Računica je jasna, tvrdi ona – dobit na uzgoju kamilice po hektaru je oko 900 evra, na anisu oko 1.250 evra, na bosiljku 1.100 evra, belom slezu oko 1.250 evra, dok se u prvoj godini na nani može zaraditi oko 600, a drugoj i trećoj i do 1.000 evra, dodaje.
Prema proceni PKS-a, u našoj zemlji postoji između 30 i 40 manjih ili većih firmi koje se bave otkupom samoniklog i plantažnog gajenja lekovitog bilja. Broj sakupljača koji žive od ove delatnosti u većem delu godine je između 4.000 i 5.000. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, a prema poslednjem popisu poljoprivrede, zasejane površine pod lekovitim, aromatičnim i začinskim biljem iznosile su oko 2.134 hektara.
Na osnovu slobodnih procena sa terena, tvrdi Stevanetić, površine pod lekovitim, aromatičnim i začinskim biljem kreću se oko 5.000 hektara.
– Na osnovu ovih podataka može se zaključiti da se lekovito bilje gaji na približno jedan odsto obradivih površina u Srbiji, a maksimalne površine za gajenje lekovitog bilja bile bi oko 15.000 hektara, kako ne bi došlo do suficita sirovina.
Najveće plantaže lekovitog bilja na jugu Banata
Najveće plantaže lekovitog bilja u Srbiji nalaze se na jugu Banata, u okolini sela Bavanište. Na više od 500 hektara ovde su zasađene nana, kamilica, matičnjak, bosiljak i peršun. Proizvođači lekovitog bilja iz ovog sela, rade mnogo i kvalitetno, pa mogu da se pohvale i sigurnim plasmanom svega što posade.
Vlasta Živkov iz udruženja Bilje Bavanište za naš portal navodi da se pola sela bavi ovim poslom. On je počeo, kaže, krajem sedamdesetih, na pola hektara sa kamilicom.
– Iz godine u godinu kamilice je bilo sve više i dogurali smo do 10 hektara. Ručna berba trajala je od 30 dana do dva meseca, jer se kamilica ubrana ručno stalno obnavljala – priča nam Živkov.
On ističe da je danas najveći problem naći berače spremne za rad na plantažama, kao i to što nema veće pomoći i subvencija države. – Od lekovitog bilja lepo živim sve ove godine i nastaviću da ga gajim, bez obzira na sve – dodaje, ipak, naš sagovornik.
U istočnoj Srbiji pretežno samoniklo bilje
Dok se u Vojvodini bilje gaji na plantažama, u istočnoj Srbiji se ono pretežno bere samoniklo.
U okolina Sokobanje već dugo postoji tradicija sakupljanja lekovitog bilja pa otuda u tom kraju uspešno već 20 godina radi i fabrika čaja Adonis.
Nebojša Stanojević, vlasnik ove kompanije i predsednik Udruženja za lekovito bilje Jovan Tucakov, kaže da njegova firma godišnje plasira 150 tona lekovitog bilja od čega je čak 100 samoniklo obrano u prirodi. Lekovito bilje uzgaja na oko 10 hektara, a ima i oko desetak kooperanata.
– Izvozimo 20% proizvodnje, njaviše za Ameriku, Hrvatsku i BiH – kaže Stanojević i kao i naš prethodni sagovornik naglašava da nema podrške države za uzajivače, dok se u susednoj Hrvatskoj dobija i 100 evra po hektaru za uzgoj nekih lekovitih bilja.
Na ove primedbe u PKS-u kažu da su proizvođači koji su registrovani, i upisani u Registar poljoprivrednih gazdinstava, u 2017. imali pravo na 2.000 dinara po hektaru obradivog zemljišta.
Govoreći o početnim ulganjima, u PKS ističu da je za kamilicu po hektaru neophodno uložiti 600 evra, za anis oko 700 evra, za bosiljak 850 evra, a ulaganje u uzgoj korena belog sleza je oko 2.000 evra.
– U Srbiji najbolje uspevaju nana, kamilica, matičnjak, beli slez, a najprofitabilni su žalfija, valerijana, timijan, bosiljak – dodaje Stevanetić i navodi da je za one koji žele da se okušaju u ovom poslu jedan od najvažnijih zadataka izbor parcele u zavisnosti od specifičnosti biljke koja se gaji.
– Potrebno je poznavati zahteve pojedinih lekovitih biljaka prema mehaničkom sastavu zemljišta, pH vrednosti, i humusu. Ukoliko je lakši mehanički sastav zemljišta treba se opredeliti za biljne vrste koje se gaje radi korena, jer se u toku vegetacije koren brže razvija i na kraju vegetacije lakše vadi, pa samim tim ne ostaje puno zemlje na korenu, lakše se čisti i pere što smanjuje troškove proizvodnje a samim tim povećava kvalitet proizvoda za prodaju. Prilikom izbora parcele potrebno je odraditi agrohemijsku analizu zemljišta čime se određuje pH vrednost zemljišta i sadržaj potrebnih hraniva za rast i razvoj samih biljaka – savetuje naša sagovornica, napominjući da su za gajenje lekovitog bilja najbolja zemljišta slabo kisele do neutralne reakcije.
Izvoz vredi 16 miliona dolara
Na godišnjem nivou prema podacima PKS, Srbija izveze više od 3.000 tona lekovitog, aromatičnog i začinskog bilja u vrednosti od preko 16 miliona dolara.
Posmatrano po grupama zemalja, Srbija najveći izvoz ostvaruje u zemlje EU sa učešćem u izvozu od oko 66%, zatim u potpisnice CEFTA sa učešćem izvoza od 29%, dok je učešće izvoza u ostale zemlje iznosi 5%.