Prema podacima Udruženja ”Žito Srbije,“ pšenicom je u 2024. godini posejano 580.000 hektara, od čega je samo polovina zasejana deklarisanim semenom. Profesor Miroslav Malešević, stručnjak za strna žita, ukazuje na ozbiljan problem nedostatka domaćeg semena
Srbija godišnje treba oko 120.000 tona semenske pšenice, ali je proizvedeno svega 65.000 tona. Posledica je sve veća upotreba tzv. pšenice „sa tavana,“ koja, iako ekonomski isplativija na početku, nosi veći rizik od bolesti i dodatnih troškova za zaštitna sredstva.
Kako bi podstakla upotrebu deklarisanog semena, država je povećala regres sa 6.000 na 17.000 dinara po hektaru. Pored toga, budžet za poljoprivredu za 2025. godinu iznosi rekordnih 149,5 milijardi dinara, od čega je 111,4 milijarde opredeljeno za subvencije. Ipak, stručnjaci smatraju da ova mera neće biti dovoljna bez sveobuhvatne strategije za oporavak semenarstva.
“Vremenski uslovi za jesenju setvu bili su povoljni, a oko 70 odsto površina zasejano je u optimalnom roku. Međutim, problemi u kvalitetu zrna, prisustvu aflatoksina i bolesti poput truleži korena šećerne repe, dodatno otežavaju situaciju”, navode agroanalitičari za Biznis.
Profesor Malešević upozorava da bez domaćeg semenarstva Srbija postaje zavisna od multinacionalnih kompanija. Ovaj trend je već prisutan kod kukuruza, gde uvoz dominira. Bez jačanja domaće proizvodnje semena, srpski poljoprivrednici mogli bi se suočiti sa rastućim troškovima i smanjenom konkurentnošću.