Počela berba i prerada vrednog izvoznog bilja, sremuša, od čega mnogi na jugu Srbije lepo zarađuju. Kilogram suvog sremuša Nemci plaćaju od osam do deset evra
Svake godine se samo iz Gadžinog Hana preradi i izveze više od 100 tona suvog sremuša i to isključivo za nemačko tržište. Porodica Saše Živkovića već 17 godina se bavi sušenjem sremuša koji raste na obroncima Seličevice i Suve planine. Ove autohtone vrste ima i na Svrljiškim planinama, prenose Večernje novosti.
Berbe sremuša, koji se od davnina koristi kao ukusno prolećno povrće i delotvorna lekovita biljka, traje mesec dana, dok ne procveta. Dakle, šta se za taj period ubere to je čista dobit jer sremuš je divlja biljka koju ne treba uzgajati već je dovoljno samo naći njeno stanište i to na nadmorskoj visini većoj od 500 metara.
Sremuš se prerađuje i u Svrljigu, Knjaževcu i Zaječaru
Saša Živković kaže da je otkupna cena za kilogram svežeg sremuša 25 dinara, a da se ove godine malo i kasni sa berbom, jer se sneg dugo zadržao. “Imamo kapacitete da preradimo do 200 tona, ali nikada ne radimo punim kapacitetom jer nije lako doći do sremuša. Jedan iskusni berač dnevno može da nabere do 200 kilograma”, kaže Živković.
Sremuš se prerađuje i u Svrljigu, Knjaževcu i Zaječaru i kako kaže Živković ne postoji ograničenje kada je izvoz u pitanju. U poslednje vreme, po ugledu na Nemce, i u Srbiji se prave različiti preparati na bazi sremuša.
Kilogram suvog sremuša Nemci plaćaju od osam do deset evra, a ispitivanja koje je obavila jedna od najpoznatijih nemačkih farmaceutskih kuća govori da sremuš sa ovih područja ima najkvalitetnije apsolutne vrednosti.
Danijela Ilić iz Grkinje, koja nepogrešivo zna gde raste sremuš, kaže da bere tu biljku za sebe i prijatelje jer je dosta tražena zbog svojih lekovitih svojstava. “Jedemo ga u svežem stanju, u salati, jer je tada i najdelotvorniji i ne dopada nam se ukus suvog sremuša”, kaže Danijela Ilić.