Pored zagađenja koje je lako uočiti, zemljište ugrožava i čitav niz „nevidljivih“ materija koje se teško otkrivaju, dugo zadržavaju u životnoj sredini i mogu završiti u lancu ishrane, upozorila je dr Milica Kašanin, naučni savetnik Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju Univerziteta u Beogradu. Kako ističe, među najznačajnijim pretnjama su mikroplastika, teški metali, PFAS jedinjenja, farmaceutski proizvodi i antibiotici, kao i pesticidi
Govoreći o zagađenju zemljišta, Kašanin navodi da je sa vidljivim zagađivačima situacija jednostavnija, jer ga lako uočavamo, dok su mnogo veći izazov materije koje se ne mogu prepoznati golim okom, mirisom ili drugim čulima. Upravo te „nevidljive“ supstance, upozorava ona, mogu predstavljati ozbiljan rizik po javno zdravlje, kvalitet hrane i stanje životne sredine.
Među glavnim zagađivačima izdvojila je mikroplastiku, odnosno sitne plastične čestice manje od pet milimetara, kao i nanoplastiku. Ove čestice dospevaju u zemljište iz različitih izvora – ne samo iz plastičnog otpada, već i iz poliesterske odeće, habanja guma i drugih materijala iz svakodnevne upotrebe. Problem je, kako navodi, u tome što mikroplastika menja fizičke osobine zemljišta, može dospeti u biljke putem podzemnih voda, a zatim i u organizme životinja i ljudi. Dodatni rizik je što se za njenu površinu vezuju drugi zagađivači, poput teških metala i pesticida, pa biljke mogu usvajati više štetnih materija istovremeno.
Kada je reč o teškim metalima, Kašanin napominje da deo njih potiče iz prirodnih, geoloških izvora, ali da značajan uticaj ima i čovek kroz industriju, rudarstvo i upotrebu pesticida. Kao primer navela je nalaze sa starih građevinskih lokaliteta u Beogradu, gde su u uzorcima zemljišta registrovane više koncentracije olova.
Posebnu pažnju, kako ističe, zaslužuju i PFAS supstance, poznate i kao „večne hemikalije“, koje se veoma teško razgrađuju i dugo ostaju u prirodi i ljudskom organizmu. Prema njenim rečima, ove supstance mogu biti povezane sa hormonalnim poremećajima, slabljenjem imunog sistema i drugim ozbiljnim zdravstvenim posledicama.
U grupu zagađivača spadaju i farmaceutski proizvodi i antibiotici, koji u zemljište dospevaju iz veterinarske i humane medicine. Njihovo prisustvo može narušiti mikrobiološku ravnotežu zemljišta i doprineti razvoju antibiotske rezistencije. Ni pesticidi nisu bez posledica, jer, osim što degradiraju zemljište, mogu ostajati i u poljoprivrednim proizvodima.
Kašanin naglašava da je detekcija ovih zagađivača jedan od najtežih zadataka, jer se njihovo prisustvo može potvrditi isključivo kroz stručne analize. Proces obuhvata uzorkovanje na terenu, laboratorijsku obradu i poređenje dobijenih rezultata sa zakonskim normativima. Za analizu se koriste sofisticirane metode, poput atomske apsorpcione spektroskopije za teške metale i gasne hromatografije za organske zagađivače.
Problem dodatno otežava to što su mnoge od ovih materija veoma stabilne u životnoj sredini i mogu ostati u zemljištu decenijama, postepeno prelazeći u podzemne vode i useve. Zbog toga je, ističe ona, redovan monitoring zemljišta ključan za zaštitu zdravlja ljudi i očuvanje poljoprivredne proizvodnje.
Govoreći o mogućnostima sanacije, Kašanin navodi da postoje različite metode remedijacije, među kojima su fitoremedijacija, bioremedijacija i fizičko-hemijske metode, ali naglašava da je prevencija daleko efikasnija i jeftinija od naknadnog čišćenja.
To, kako kaže, podrazumeva strožu kontrolu industrijskih otpadnih voda i deponija, smanjenje upotrebe jednokratne plastike i bolju edukaciju poljoprivrednika o pravilnoj primeni pesticida i đubriva.
„Zemljište je neobnovljiv resurs na skali ljudskog života. Kada ga jednom zagadimo ili uništimo, potrebni su vekovi da se ponovo formira. Zato je briga o zemljištu istovremeno i briga o našoj hrani i našoj budućnosti“, poručila je Kašanin.
Foto: Pexels
