Da li su oranice u Vojvodini skuplje od onih EU?
Kada cene poljoprivrednog zemljišta u Srbiji uporedimo sa cenama u nekim od zemalja Evropske unije, primetna je ogromna razlika u cenovnom rangu
Cena hektara obradivnog poljoprivrednog zemljišta kod nas varira u odnosu na to o kom se delu Srbije govori, ali najskuplje zemljište se, prema podacima Republičkog geodetskog zavoda nalazi u Južnobačkom okrugu, tj. opštine poput Bačke Palanke, Srbobrana, Vrbasa, Bečeja, ali i Novog Sada.
Posmatrano na nivou cele Srbije, okolina Beograda je počela da se cenovno približava oblasti južne Bačke koja ima najskuplje obradivo zemljište, pa s tim u vezi, hektar zemlje na području Beograda je prodat za 26.500 evra, a cena jedne njive u oblasti južne Bačke je išla i do 31.250 evra.
Kada ove cene uporedimo sa cenama u nekim od zemalja EU, primetna je ogromna razlika u cenovnom rangu. Cene obradivog zemljišta u Hrvatskoj su još uvek niske, s obzirom na to da se, nakon isteka embarga 2023. godine na prodaju njiva strancima, najavljuje znatno povećanje cene zemljišta.
”Imamo zabranu prodaje strancima do 2023. godine i smatram da je do tog perioda neophodno staviti poljoprivedno zemljište u funkciju tako što bi ga kupili domaći, hrvatski poljoprivrednici. Isto tako logično je da prednost u kupovini imaju lokalni poljoprivrednici. Za kupovinu poljoprivrednog zemljišta, zakup ili koncesiju mora se dati privredni program, objasniti šta ćete sa njim, na koji način ćete proizvoditi”, kaže predsednica Odbora za poljoprivredu u Hrvatskom saboru Marijana Petir.
U ovom trenutku se u Hrvatskoj mogu i dalje kupiti oranice kojima je cena ispod 4.000 evra, a mediji u Hrvatskoj preporučuju da tamošnji žitelji kupuju svoju zemlju dok je još uvek ima. Iz hrvatske Agencije za promet poljoprivrednim zemljištem naveli su da će u narednim godinama cena po hektaru da raste za 100 do 200 evra. Petir je navela i da je cena poljoprivrednog zemljišta u ostalim zemljama EU znatno visoka u odnosu na cenu poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj.
Međutim, kada se upoređuju cene sa takođe komšijskom državom – Rumunijom, situacija je sasvim drugačija.
Vojvođani odlaze u Rumuniju kako bi ostvarili veći profit prilikom obrade zemljišta. ”Na primer, ja u Radojevu ne mogu da kupim ili zakupim više od 10 hektara godišnje, dok u Rumuniji mogu da pronađem mnogo ozbiljnije i veće površine kojima je cena zakupa daleko niža, a i plus imaju subvencije koje su ozbiljne”, kaže Stevan Dajin, poljoprivrednik iz Radojeva.
