Kada planiraju proizvodnju, poljoprivrednici ispred sebe imaju ceo niz ”nepoznatih“ – od cene goriva, đubriva i semena, do krajnje cene po kojoj će svoj proizvod prodati. Stabilna je samo jedna cifra – iznos koji će dati za arendu, odnosno, za zakup zemljišta. A ta cifra, kako kažu poljoprivrednici i stručnjaci, u Vojvodini varira od 120 pa sve do 300 evra po jutru oranice, tako da je, kada se prevede u hektare, taj iznos duplo veći.

I pored ovakve cene, ali i nesigurnog profita, posle plasmana poljoprivrednnih proizvoda, kako objašnjava Đorđe Bugarin, sekretar Udruženja poljoprivrede, Privrene komore Vojvodine, u svim krajevima Vojvodine se zemljište se traži i gotovo nijedan hektar ne ostane neobrađen.

– Cena zakupa zavisi od mnogo faktora – navodi Bugarin. – Tu je, pre svega, veličina parcele, kvalitet zemljišta, to da li se zemljište graniči sa zemljištem koje potencijalni zakupac već obrađuje. Na cenu mnogo utiče i to da li u ataru ima državnog zemljišta, a i dogovor o dužini zakupa. Uobičajeno je da se zakup plaća kada se rod „skine“, tako da je, ako se dogovori plaćanje unapred, cena zakupa u pravilu niža.

Smanjenje cene, dodaje Bugarin, poljoprivrednici mogu da „isposluju“ i ako sa vlasnikom zemlje dele podsticaj koji država daje za obradu zemljišta.

– Tada, na neki način, i vlasnik zemljišta učestvuje u riziku, jer nikad nije sigurno, hoće li država podsticaj i uplatiti – kaže Bugarin. – Do pre desetak godina, plaćanje arende se često dogovaralo u robi, odnosno, u „metrima“ pšenice i kukuruza, ali, sada je to sve ređi slučaj, pošto cena žitarica mnogo varira. Milan Aperlić, poljoprivrednik iz Stapara, u Bačkoj, i sam muku muči sa arendom. Obrađuje oko 50 hektara svoje i isto toliko zakupljenje zemlje. Neke parcele, zakupljuje već 20 godina od istog vlasnika.

– Kod nas u Staparu zemljište je, kako kažu, najplodnije u Vojvodini, a i cena zakupa mu je takva – objašnjava Aperlić. – Cena zakupa ide i do 250 evra po jutru, pa moramo da baš dobro radimo, da bismo imali neki profit. Kad se uzme u obzir da su neke kolege ove godine imale samo 10 ili 15 „metara“ žita sa hektara, odnosno, oko 1,5 tona, a cena je bila od 16 do 18 dinara za kilogram, onda je jasno u kakvom su problemu ako moraju da plate arendu.

Situacija je, kako navodi Dragiša Borić, poljoprivrednik iz Lukićeva, kod Zrenjanina, koji obrađuje oko 800 hektara, od kojih je oko trećine u zakupu, slična i u Banatu. Zakup dobrih oranica je, kako kaže Borić, iz godine u godinu sve skuplji, a uz udaljenost, kvalitet i veličinu, često zavisi i od bezobrazluka vlasnika.

– Nekad smo imali pravila da se zemljište plaća u proizvodima i tako smo na neki način delili rizik – kaže Borić. – Sada se to retko primenjuje, pa je ceo rizik na nama koji zemlju obrađujemo. Vlasnik zemlje, kada plati porez i vodne doprinose, ima samo profit…

Napolica

Običaj da se zemljište daje u zakup „napola“, odnsono, u napolicu, kako objašnjava Bugarin, gotovo da je nestao.

– Tada se ulaganje delilo, na pola, a tako se delio i profit, odnosno, rod – objašnjava Bugarin. – Zakupac je, kao svoj deo, unosio rad, odnosno, troškove proizvodnje, a rizik se delio na pola.

Novosti