Iako bi se očekivalo da se samohrani roditelji u Srbiji suočavaju sa većim predrasudama na selu, oni imaju veću finansijsku i društvenu podršku u ruralnim sredinama, nego u gradovima
Činjenica da u Srbiji skoro svako peto dete odrasta samo uz jednog roditelja, uslovila je i da se u našoj zemlji promeni odnos prema samohranim roditeljima. Brak se više ne smatra društvenom institucijom koja jedina čini roditeljstvo legitimnim, pa je i socijalna isključenost samohranih roditelja znatno manja nego ranije. I pored toga što je stav prema vanbračnim majkama i dalje nešto negativniji na selu, samohrani roditelji se suočavaju sa više problema u gradovima, u kojima generalno imaju manje podrške zbog daleko veće otuđenosti.
Ovo su neki od glavnih rezultata istraživanja Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, o položaju samohranih roditelja u Srbiji. Autorka istraživanja, dr Marina Novakov je sprovela anketu među 200 jednoroditeljskih porodica u Vojvodini, od kojih polovina živi na selu, a preostala polovina u gradu. Istraživanje je obuhvatilo sve tipove samohranih roditelja, odnosno one koji su to postali zbog smrti supružnika, usled razvoda ili zbog odluke da podižu dete izvan bračne zajednice.
Većina ispitanika smatra da sredina u kojoj žive ne pravi značajnije razlike prema samohranim roditeljima po osnovu toga da li su udovci i udovice, razvedeni, ili majke sa vanbračnom decom. Ipak, više od trećine anketiranih ocenjuje da najviše saosećanja dobijaju oni koji su ostali sami zbog smrti bračnog partnera.
Zanimljivo je da oko trećine ispitanika koji žive u gradu tvrdi da su izloženi nerazumevanju i neprihvatanju, dok svoj položaj tako vidi samo 15% samohranih roditelja sa sela. Ipak, osećaj usamljenosti povezuje i one u gradu i one na selu, s tim što je broj usamljenih dvostruko veći u gradu.
Ispitanici su usamljenost rangirali na trećem mestu najvećih problema, iza finansijskih i teškoća u vaspitavanju dece.
Iako smo skloni da verujemo kako je biti samohrani roditelj na selu mnogo teže nego u gradu, zbog tradicionalnih vrednosti u seoskim sredinama, istraživanje ukazuje na sasvim suprotnu situaciju. Prednost sela je u tome što su u njima i dalje zastupljenije proširene porodice, gde samohrani roditelji imaju veću podršku svojih roditelja sa kojima često dele i krov nad glavom, ali i rođaka, suseda i celokupne sredine u kojoj žive.