Još jedan Dan konkurencije, koji se danas obeležava, Srbija dočekuje sa ne baš zavidnim stanjem na domaćem tržištu. Opšti stav je da nam je konkurencija veoma slaba i da ceh nedovoljno razvijenog tržišta i slabe konkurencije među trgovcima i proizvođačima kroz više cene plaćaju – potrošači.
Sagovornici „Politike” borbu protiv narušavanje konkurencije vide na potpuno različite načine. Dok jedni ocenjuju da je najbolji način prevencija, odnosno slobodna trgovina i mogućnost da se što više firmi bavi istim poslom, drugi očekuju da država, kroz antimonopolsko telo oličeno u Komisiji za zaštitu konkurencije, povede borbu protiv onih zloupotrebljavaju dominantan položaj na tržištu.
Tako u vodećim potrošačkim organizacijama u zemlji smatraju da bi država morala da osnaži Komisiju za zaštitu konkurencije i da ona propisuje što strože kazne za one koji narušavaju slobodnu tržišnu utakmicu.
– Ako bi kazne bile drakonske, to bi dalo efekta, a i koristi bi imali krajnji kupci. Mislim da bi trebalo maksimalno aktivirati antimonopolska tela i da se što strože sankcionišu svi koji ugrožavaju konkurenciju – kaže Goran Papović, predsednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije, dodajući da je oblast zaštite potrošača neophodno spojiti sa zaštitom konkurencije.
– Mislimo da je neodrživo da u Sektoru za trgovinu bude i zaštita potrošača, to je kontradiktorno i zato tražimo da ona pređe u oblast zaštite konkurencije, jer tu je sve, i trgovina i energetika, tu su finansije. Na taj način bi se deo naplaćenih kazni za zloupotrebu dominantnog položaja odvajao i za zaštitu potrošača umesto da ide iz budžeta. To, na primer, u Italiji daje odlične rezultate – objašnjava Papović i najavljuje da će to zatražiti na današnjem skupu u „Palati Srbija” u Beogradu, koji će biti posvećen Danu konkurencije.
Sa druge strane, liberalni ekonomisti uglavnom upiru prstom u državu. Kako tvrde, ona je ta koja je u prethodnom periodu omogućila kartelsko ponašanje pojedinih proizvođača i narušavanje konkurencije. Zato nije logično, ističu, da se ona sada bori protiv njih.
– Vlada u toj oblasti treba manje da radi. Da otvori granice, što bi nateralo domaće proizvođače da se nose sa oštrijom konkurencijom i da tako budu bolji i efikasniji. Ne samo da bismo tako imali oštriju konkurenciju, već bi ona zbrisala polovinu ovdašnjih monopola. Osim toga, da nema blokada ulasku i da je uvoz slobodan, ne bismo u 2012. godini imali apsurdnu pojavu da ne možemo da kupimo ulje ili šećer, kao što se dogodilo – smatra Aleksandar Stevanović, ekonomista Centra za slobodno tržište.
Često je citirano i izlaganje Danice Popović, profesorke Ekonomskog fakulteta, na okruglom stolu posvećenom upravo stanju konkurencije u Srbiji pre tri godine. Njena metafora da živimo u kafani punoj dima i da je osnovni lek da otvorimo prozore, odnosno da pustimo slobodnu trgovinu, nakon čega bi polovina monopola nestala, i danas je aktuelna.
Za to vreme, u poslednjem izveštaju Komisije za zaštitu konkurencije, koji je dostupan javnosti, a koji se odnosi na 2011. godinu, piše da su vođeni postupci za povredu konkurencije, poput osam postupaka za restriktivne sporazume, četiri za zloupotrebe dominantnog položaja i sedam za određivanje mera zaštite konkurencije, ali nisu svi završeni. Najpoznatiji slučajevi bili su kazne za „Imlek” i „Subotičku mlekaru” zbog zloupotrebe dominantnog položaja na tržištu, kao i za „Ideu” i „Grand kafu” zbog, kako su naveli u Komisiji, sklapanja restriktivnih sporazuma odnosno „dogovaranja tajnog rabata od dva odsto koji ostalim kupcima nije bio dostupan”.
Politika.