Predlog da se, ionako male subvenicije poljoprivrednicima ne isplaćuju po hektaru, nego po prinosu, kod malih poljoprivrednika izazvao je negativne reakcije. Oni sa kojima smo razgovarali kažu da je subvencije po prinosu teško definistati, i da zbog toga i dalje treba da se dodeljuju po hektaru.
“Poljoprivreda ne zavisi od površine zemlje nego od vremenskih prilika. Znači ako definišete prinos kao osnov za subvenciju to znači da bismo svi morali da imamo iste uslove proizvodnje tog proizvoda koji treba da se subvencionira”, rekao je Ilija Surducki.
“To je najpravlja varijanta, jedino po hektaru je prava stvar jer ja ovo što sam zasejo, to ću ostaviti za sebe, za svoje potrebe za životnije, kako ja sad da opravdam, nisam predao, pa koje su to gluposti”, dodala je Cveta Murgaški.
Kada je u pitanju drugi Kostićev predlog, da se proda deo državne zemlje, to trenutno nije moguće, prvenstveno zato što to ne dozvoljava zakon. Osim toga prepreka je i Zakon o restituciji, po kojem vlasnicima treba da se vrati čak 250 000 hektara, kažu u Ministarstvu poljoprivrede.
“Ukoliko bi država sad prodala poljoprivredno zemljište, morala bi vlasnike, odnosno naslednike da obezbedi po punoj tržišnoj ceni, što nije dobro za državu”, naglasio je Knežević, direktor Uprave za zemljište Ministarstva poljoprivrede.
Protiv prodaje državnog zemljišta su i poljoprivrednici, koji smatraju da je to prilika samo za velike kompanije.
“Nabaviti sredstva da se kupi neka veća površina znači dizati kredite koji su danas jako nepovoljni, s druge strane te velike površine zahtevaju mehanizaciju za koju opet trebaju određeni krediti , znači mali poljoprivrednik ne može da kupi te površine nego samo onaj ko raspolaže velikim količinama novca”, rekao je jedan od poljoprivrednika.
Od izdavanja u zakup 400 hiljada hektara, u državnu kasu godišnje se slije oko 56 miliona evra.
RTV