Stručnjaci su veoma davno utvrdili koliko je plodored važan u poljoprivredi. Ove informacije, međutim, kao da još nisu stigle do većine naših poljoprivrednika. Posle suncokreta, ide pšenica, da očisti njivu ili kukuruz, ako mu je cena dobra – ovako se odlučuje dobar deo ratara u Srbiji
Poljoprivrednicima u našoj zemlji je važnost plodoreda i te kako poznata, ali uslovi privređivanja, odnosno zakoni tržišta im diktiraju da primenjuju dvopoljni plodored sa samo dva useva – pšenicom i kukuruzom ili kukuruzom i sojom. Kada bi se ovaj, kako kažu stručnjaci, davno prevaziđen način uzgoja ratarskih kultura unapredio, rezultati bi bili veoma dobri i to ne samo za poljoprivrednike, već i za poljoprivredu u celini.
Četiri do pet useva u razvijenim zemljama
U zemljama sa razvijenom poljoprivrednom, plodored kakav je kod nas na snazi, već je odavno „zaboravljen“. Kod nas je, međutim, kako kako objašnjava prof. dr Đorđe Glamočlija sa Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu, on opstao pre svega zbog diktata tržišta, odnosno nedostatka novca, iako uvođenje još jednog useva donosi značajno veću zaradu, viši prinos I smanjuje potrebe za zaštitom useva.
– U razvijenijm zemljama koristi se morfološki najpovoljniji plodored, koji porazumeva četiri, pa i pet useva – ističe Glamočlija. -Time se dobija veća uposlenost mehanizacije, a takođe poljoprivrednici ne dolaze do novca samo dva puta, već imaju mogućnost da svoje proizvode prodaju više puta godišnje – dodaje ovaj stručnjak.
Veći prinos, manje bolesti
U Srbiji bi, naglašava Glamočlija, bilo od značaja da se uvede makar još jedan usev, kako bi se na taj način olakšala i pojeftinila proizvodnja.
– Ako se ubaci još jedan usev automatski se prekida životni ciklus korova.
Ovakav „prekid“ značajan je i zbog toga što se smanjuje mogućnost obolevanja useva. Kod nas je, međutim, i tropoljni plodored prilična retkost, iako bi imao svoje ekonomsko opravdanje, a ako mu se ubaci još i četvrti usev, odnosno neka od industrijskih ili krmnih biljaka, situacija je još bolja, kako po samo zemljište, tako i po biljke koje se gaje – objašnjava naš sagovornik.
Glamočlija, takođe, kaže kako bi bilo idealno da se žito gaji na polovini površina, a da se na preostalim površinama gaji oko 20 odsto industrijskog bilja, 10 do 15 odsto krmnog bilja, a da se u plodored doda i neko povrće. Plodored dobija na značaju i kod sve češće pominjane održive poljoprivredne proizvodnje.
– Svaki poljoprivrednik zna da posle pšenice kukuruz daje prinos veći za 10 do 15 odsto. Pšenica posle suncokreta daje za 20 odsto više roda, nego posle kukuruza. Samim tim, jasno je da se uvođenje još jedne biljke u plodored, dobija lepo povećanje prinosa.
U isto vreme, eliminišu se nametnici koji štete kukuruzu i pšenici, a bolje se koriste i hranjive materije iz zemljišta – poručuje Glamočlija.
Pšenica i kornišoni
Više useva u plodoredu znači veće ulaganje, ali i daleko veću dobit na kraju. Na konkretnom primeru, kada se posle pšenice, a pre kukuruza zaseju krastavci – kornišoni najbolje se može videti kolika razlika u zaradi se može dobiti. Prosečan prinos pšenice je oko pet tona po hektaru, a kornišoni, kojima je potrebno oko dva meseca za kompletnu vegetaciju, kada dorastu do početka branja „daju“ oko 20 tona roda po hektaru. Cena ovih krastavčića poslednjih godina kreće se između 50 i 80 dinara. Samim tim, jasno je koliki je dobitak u pitanju…
Agroglasnik