Pšenica bi, kako procenjuju stručnjaci, ove jeseni u Srbiji trebalo da bude zasejana na oko 550.000 hetara, uobičajenoj površini, sa koje se, u “redovnim” godinama dobija dovoljna količina žita za potrebe naše zemlje. Sama setva, međutim, posle teške i sušne godine, sa nižim cenama ratarskih proizvoda, slažu se poljoprivrednici, daleko je teža nego ranijih godina.
U poslu oko setve, ovih dana angažovan je i Milenko Vukašinović, ratar iz Mošorina. Planira, kako objašnjava, da pšenicom zaseje desetak hektara, ali, sa šest hektara tek treba da “skine” kukuruz.
– Nismo dugo imali ovako nezgodnu setvu – kaže Vukašinović. – Kukuruz je slabo poneo, a i cena je loša, a o soji da ne govorim, i njoj je suša prepolovila rod. Znam da nije dobro, ali, sejem svoje seme, sa tavana. Ni đubriva nisam bacio mnogo, ali, nadam se da će u proleće stići neke pare od države, pa da to nadoknadim u prihrani.
Vojisilav Malešev, ratar iz Kaća, takođe ukazuje na velike probleme koji će pratiti ovogodišnju setvu pšenice. Pre svega, poljoprivrednicima će, kako kaže, problem praviti to što su cene njihovih proizvoda – kukurza i soje, niže nego lani, a rod je gotovo duplo manji. Povećana je i cena sredstava za zaštitu bilja, pa i mineralnog đubriva, a uz to, mnogi ratari još čekaju na državne subvencije.
– Matematika je jasna – izričit je Malešev. – Lane sam, po hektaru imao 12 tona kukuruza, ove godine je osam tona uspeh. Soje je lani bilo 2.200 kila po jutru, a ove godine toliko imam po hektaru. Mineralno đubrivo, koje se pre setve najčešće koristi – MAP, plaćali smo lani 440 evra po toni, a sada je 530 evra.
Prof. dr Srbislav Denčić, sa novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, takođe ističe kako će, posebno manji poljoprivrednici, imati dosta problema u setvi pšenice.
Vremenski uslovi za setvu su pogodni, kiše koje su pale su, posle suše ovlažile dosta zemljišta, pa će pšenica imati dobre uslove za razvoj – kaže Denčić. – Verujem da će se poljoprivrednici ipak odlučiti da zaseju pšenicu na dovoljno površina, pre svega zbog plodoreda, ali i zbog toga što se pokazalo da pšenica ne strada toliko od suše, kao što mogu da stradaju soja i kukuruz.