Naučnici širom Evrope i Sjedinjenih Američkih Država eksperimentišu sa pčelama robotima kao mogućom podrškom opadajućim populacijama prirodnih oprašivača, pokušavajući da ponude odgovor na sve ozbiljniji ekološki problem
Na Univerzitetu u Gracu, u okviru projekta RoboRoyale finansiranog sredstvima Evropske unije, testiraju se mikro-roboti koji bi mogli da ojačaju pčelinje zajednice tako što bi pomagali matici – ključnoj za razmnožavanje. Plan istraživača predviđa da roboti hrane, čiste i neguju maticu, ali i da doprinesu ravnomernijoj distribuciji njenih feromona u košnici.
Rukovodilac projekta Faršad Arvin, čiji rad koordinira Univerzitet u Daramu uz partnere iz Češke i Turske, naglašava da cilj nije zamena pčela, već prilagođavanje realnosti na terenu. Kako navodi, klimatske promene sve češće nadmašuju sposobnost pčela da se prilagode: kratki topli periodi usred zime mogu da “prevare” koloniju da se ponaša kao da je stiglo proleće, a potom naglo zahlađenje može imati kobne posledice. U takvim situacijama, roboti bi mogli da deluju kao dodatna podrška i smanje rizik od uginuća kolonije, prenosi Euractiv.
Slična istraživanja sprovode se i u SAD. Na MIT, inženjer Ji-Sjuan Sjao razvija robote veličine insekata namenjene oprašivanju useva. Ti mali dronovi, lakši od spajalice, mogu da lete brzinom do dva metra u sekundi i ostanu u vazduhu više od 1.000 sekundi. I u ovom slučaju istraživači ističu da roboti ne treba da zamene pčele, već da ih dopune.
Međutim, kritičari upozoravaju da tehnološka rešenja ne smeju da skrenu pažnju sa dubljih promena koje su potrebne u poljoprivredi i odnosu čoveka prema prirodi. Predstavnica ekološke organizacije Beelife Sindi Adolf poručila je da se uzroci pada broja oprašivača ne mogu “preskočiti” inovacijama, već traže sistemske promene.
Istovremeno, pčelari upozoravaju da su košnice iz godine u godinu sve praznije, a jedinke slabije. Klaudija Fernandes Gutijeres sa severa Španije navodi da posle zime u košnicama često ostaje veliki broj mrtvih pčela i da sve teže opstaju zbog nestabilnih vremenskih uslova. Prema njenim rečima, klimatske promene jesu važan faktor, ali nisu jedini uzrok – dodatnu štetu nanose parazit varoa i invazivni azijski stršljen, koji dnevno može da pojede i do 50 pčela.
Kao poseban problem pominju se i pesticidi. Zbog rizika po pčele, EU je uvela mere poput zabrane uvoza hrane sa ostacima neonikotinoida, hemikalija koje su posebno štetne za oprašivače.
Naučnici već dugo upozoravaju na pad broja oprašivača, ključnih i za ekosisteme i za proizvodnju hrane. Države članice EU do decembra 2026. godine treba da uspostave novi sistem praćenja vrsta oprašivača, ali zaustavljanje negativnog trenda i dalje ostaje veliki izazov.

