U okolini Valjeva šipak se nekada brao samo u šumama i pored puteva. Na pijacama su se mogle naći samo manje količine. Međutim, divlje ruže odnedavno se gaje i na plantažama
Aleksandru Prodanoviću iz Valjeva, iako treću sezonu bere šipurak na svojoj plantaži u Mrčiću, ove godine je prvi veći rod. Sa površine od dva hektara očekuje oko četriri tone ploda. Da godina nije sušna, bilo bi dvostruko više. U berbi učestvuju svi članovi porodice.
Cena svežeg šipurka još nije formirana. Prošle godine bila je solidna – od 60 do 80 dinara po kilogramu, ali porodica Prodanović tvrdi da je posao najviše isplativ kada se na tržište plasira gotov proizvod.
“Nisam jedini u valjevskom kraju, u kolubarskom kraju, koji ima plantažu šipurka, ali sam među prvima i među najvećima. Potražnja za njim je velika, može se plasirati, ali ja ga nisam sadio da bih ga prodavao u svežem stanju, nego da ga preradim i prodam, kao gotov džem ili kao kašu, pa onda domaćice kuvaju same džem. To je najisplatljivija priča u celoj proizvodnji”, kaže Prodanović.
Plod divlje ruže ranije se brao samo u šumi i pored puteva i to su činili pravi ljubitelji džema od šipurka ili berači koji su ga prodavali na pijaci. Danas u okolini Valjeva niču plantaže, pa se ide u nadnicu.
“Nema mnogo ovde bodlji, lepo je brati, rodile su lepo, tako da mogu da se beru olako, bez ikakvih problema”, kaže Siniša Jovanović iz Mrčića.
Plantažni šipurak nije kalemljen, već je selekcionisan od divljeg da bi plod bio mesnatiji, sa manje semenki, a grm sa manje bodlji. Prodanovići gaje dve sorte koje za branje ne stižu u isto vreme. Planiraju da prošire zasad i drugim sortama i tako produže sezonu branja.