Poljoprivredni poslovi su uveliko u toku, a to znači i angažovanje sezonskih radnika. Do 2019. godine većina ih je radila “na crno”. Od tada zakon obavezuje poslodavce da sezonce prijavljuju, čime ostvaruju prava na penzijsko-invalidsku i zdravstvenu zaštitu, za slučaj povrede na radu i profesionalnih bolesti. Podaci pokazuju da je iz godine u godinu sve više sezonskih radnika u poljoprivredi koji posao obavljaju legalno
Slavica Milanović godinama, kaže, radi sezonske poslove. Da li je i koliko dugo pre stupanja na snagu Zakona o pojednostavljenom radnom angažovanju sezonskih radnika bila prijavljena – ne zna. “U svom radnom veku bila sam angažovana na različitim poslovima u poljoprivredi. Od 2020. uglavnom radim u hladnjači, na sortiranju i pakovanju jabuka. Prijava daje osećaj sigurnosti i pripadnosti. Znaš da će poslodavac poštovati sve obaveze koje ima prema tebi, da će isplata biti redovna, a može se dogovoriti rad na nekoliko meseci”, kaže ona.
Za razliku od Slavice, mnogi sezonski radnici uopšte ne znaju šta im prijava obezbeđuje. “Sezonske poslove radim desetak godina, a prijavljuju me od prošle godine. Šta prijava znači, stvarno ne znam. Koje su prednosti prijave još nisam primetio. Ali, svakako nema ni negativnih posledica. U firmi su nam rekli da moraju da počnu da nas prijavljuju i mi smo pristali”, kaže Sava Cvejin, sezonski radnik.
Poslodavci kažu da je procedura prijave sezonskih radnika u poljoprivredi jednostavna i brza. “Obično imamo između 10 i 12 sezonskih radnika dnevno. Prijava nije komplikovana. Sve se završava elektronski. Radnici donose lične karte, napravi se spisak, oni se potpisuju da su preuzeli novac. Ukoliko dođe do promene vremenskih uslova može da se otkaže prijava. Radnike možemo da prijavimo za svaki dan pojedinačno, a možemo i za nekoliko dana unapred, ali se mi, retko, opredeljujemo za ovu drugu opciju”, objašnjava Vesna Nikolin, rukovodilac proizvodnje u Carskoj bašti.
“Svi radnici koji dolaze da rade kod nas su prijavljeni. Njihov broj varira tokom godine u zavisnosti od operacije na kojoj su angažovani. Udarni poslovi su nam rezidba voćnjaka, berba, sortiranje. Najviše radnika je u sezoni berbe, septembar i oktobar, kada ih dnevno bude i preko trista”, kaže Snežana Timotijević iz Al Dahre.
Od uvođenja elektronskog sistema i početka primene zakona u januaru 2019. broj legalno angažovanih sezonskih radnika povećan je više od 20 puta, tvrde u GIZ-u, uz čiju podršku je ova reforma sprovedena.
Iako je ovo četvrta godina sprovođenja zakona, čini se da značajan broj sezonaca nije dovoljno informisan o prednostima koje im prijava donosi.
“Sezonski radnici prijavom dobijaju, pre svega, sigurnost u radu na poljoprivrednim poslovima, koji su često veoma fizički zahtevni i nose rizik od povrede. U slučaju povrede na radu ili nastupanja profesionalne bolesti, oni imaju pokrivene troškove pružanja zdravstvenih usluga. Čak polovina radnika su lica starosti između 46 i 60 godina. Analize su pokazale da je najveći broj sezonskih radnika pripada kategoriji dugoročno nezaposlenih lica, na evidenciji NSZ-a. Ukoliko su primaoci novčane naknade za nezaposlenost, oni prijavom ne gube ovo pravo, i ne brišu se sa evidencije”, objašnjava Zoran Jakovljev iz GIZ-a.
“Takođe, ukoliko su primaoci novčane socijalne pomoći, prijavom ne gube ni ovo pravo. Najveća bojazan radnika je gubitak prava na porodičnu penziju, ili prava na dečji dodatak. Zakonom su definisani slučajevi kada se ova prava gube, što zavisi od visine prihoda koje ostvare”, precizira Jakovljev.
Prijava sezonskih radnika moguća je jedino elektronski na portalu sezonskiradnici.gov.rs ili preko mobilne aplikacije. Za to je neophodno uneti nekoliko podataka: JMBG, odnosno EBS sezonskog radnika, vrstu posla koju obavlja i period angažovanja.
Zakon omogućava da sezonski radnik može da bude i strani državljanin, budući da za ovu vrstu posla nije potrebno pribavljanje odobrenja za rad koje propisuje Zakon o uslovima za rad stranaca.
Imajući u vidu sve prednosti koje je doneo Zakon o pojednostavljenom radnom angažovanju sezonskih radnika u poljoprivredi nadležni razmatraju mogućnost da i određeni poslovi iz drugih delatnosti budu obuhvaćeni na sličan način. Tu se, pre svega, misli na fizičke pomoćne poslove u sektoru građevinarstva, određene poslove u ugostiteljstvu, administrativne i pomoćne uslužne poslove u turizmu, kao i poslove pomoći u kući za potrebe fizičkih lica, npr. čuvanje dece, čuvanje starijih lica i čišćenje.
Na taj način bi, kažu, u budućnosti još veći broj ljudi bio uveden u legalne tokove čime bi im se osigurala brojna prava koja su im sada uskraćena jer rade “na crno”.