Na zemljištu koje se nije moglo koristiti u ratarstvu, Milorad Krstin iz Taraša je u selu Taraš napravio ribnjak na 12 hektara, sa mogućnošću proširenja na još 17 hektara. Za tri godine poslovanja imao je izlov, ali su uslovi proizvodnje za male ribnjake sve teži, pa je odlučio da osnuje Prvu srpsku ribarsku zadrugu u koju očekuje da se uključe i drugi iz Vojvodine.

“Nazovimo tu Prvu ribarsku zadrugu kao Asocijaciju svih vlasnika ribnjaka. Apsolutno ćemo imati neku jačinu, težinu i prema Vladi, a imaćemo i prema tržištu i prema izvozu. A da ne dozvolimo da se gase ribnjaci, imamo već četiri – pet ugašenih”, kaže Krstin.

Unapređenje zdravstvene zaštite ribe

Kao najznačajniji zadatak svakog ribnjaka u budućnosti je unapređenje zdravstvene zaštite ribe. Zato bi zadruga mogla da obezbedi jednog veterinara ili stručnjaka koji bi o tome vodio računa za više ribnjaka istovremeno.

“Kada bi spojili taj deo, tehnološki i zdravstveni, mi bi dobili bolji kvalitet ribe, uspešniju proizvodnju, veći prinos po hektaru, tako da bi konačno došli na to da možemo 3.000 kilograma da proizvedemo po hektaru bez ikakvih problema”, kaže Radivoje Lackov, rukovodilac proizvodnje u ribnjaku.

Srednjobanatski okrug pogodan za ribarstvo

Trenutno je prinos ribe na domaćim ribnjacima prosečno oko 1.200 kilograma po hektaru, a trenutnih 14.000 hektara pod slatkovodnim ribnjacima se može višestruko povećati.

Predsednik Regionalne privredne komore Zrenjanin Milan Radovanović je ranije izjavio da niko u zemlji nema prirodne pogodnosti za ribarstvo kakve ima Srednjobanatski okrug. Radovanović je pojasnio da ovde postoji najgušća mreža vodotokova, uz koje se prostiru pašnjaci i trstici, koji nisu privedeni nameni. Na području okruga, po njegovoj računici, ima bar 10.000 hektara zemljišta koje bi moglo biti iskorišćeno za izgradnju ribnjaka i uzgoj slatkovodne ribe.

RTS