Iz godine u godinu majstora za tranžiranje, seckanje i ostalu obradu mesa, u trgovinama i klanicama, sve je manje. Mnogi odlaze u inostranstvo gde je ovaj zanat jednako cenjen i deficitaran
”Dok je decenijama ranije, u svakoj generaciji upisivano po četiri i pet odeljenja mesara, sada smo došli do devet đaka ove godine, što je tragična brojka i gotovo da je to odeljenje pred gašenjem”, kaže Nataša Parezanović, direktorka Hemijsko-prehrambene škole u Beogradu.
Prema njenim rečima, škola ima socijalne ugovore sa trgovinskim lancima o zapošljavanju učenika koji završe školu, stipendijama, odlično organizovanu praksu i laboratorije, ali da je uprkos tome interesovanje sve manje. Mnogi odlaze u inostranstvo gde je ovaj zanat jednako cenjen i deficitaran.
Prema rečima Ranke Savić, predsednice Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata Srbije, ključni problem je što trgovinski lanci koji posluju u našoj zemlji ne poštuju radnike i plaćaju nedovoljno za poslove na koje ih primaju. ”Plate su premale, pa će se pre zaposliti u privatnoj mesari, ili inostranstvu gde se više cene znanje i zanat. Osim toga, često mesarima nije obezbeđeno odgovarajuće zaštitno odelo za ulazak u hladnjače, gde često borave i po nekoliko sati. Takođe, zaposleni u trgovinskim lancima moraju da dođu 45 minuta ranije na posao, a barem toliko posle radnog vremena ostanu u pripremama i to im niko ne računa. Sve su to razlozi zašto te poslove niko neće da radi”, objašnjava Savić.
Kako naša sagovornica kaže, iako su strani lanci doneli odluku da mogu da se zapošljavaju radnici sa samo završenom osnovnom školom, da na odeljenje mesara postavljaju neobučeni kadar, država ne koristi mehanizme da sankcioniše takvo ponašanje. Put bi, kako Savić kaže, bio preko inspekcijskih organa, ali da za sada, velike trgovine uporno ostaju nekažnjene za nepoštovanje svojih i radnika i kupaca.