Vetropark Samoš, zamišljen kao najveći vetropark u Srbiji snage 923 megavata, trebalo je da bude simbol napretka ka čistijoj energiji. Sa ukupno 142 planirane vetroturbine, ovaj projekat u okolini Kovačice mogao bi da obezbedi više od polovine predviđenog povećanja kapaciteta vetroelektrana do kraja decenije. Međutim, umesto uspeha, Samoš je prerastao u primer kontroverznog planiranja, nedostatka transparentnosti i sukoba interesa između energetike i zaštite prirode, piše Klima101
Ključ problema nastao je kada je otkriveno da vetroturbine ne mogu da funkcionišu u neposrednoj blizini meteorološkog radara Samoš, koji već 25 godina služi za praćenje padavina i vremenskih prilika. Da bi vetropark bio izgrađen, radar bi morao da se izmesti — i to na Gudurički vrh, najstrože zaštićeno područje Vršačkih planina. Takva odluka izazvala je snažnu reakciju lokalnog stanovništva i ekoloških udruženja, koji upozoravaju da bi izgradnja radarskog tornja narušila pejzaž, ekosistem i zakonski definisani režim zaštite prirode.
Stručnjaci ukazuju da do ove situacije nije moralo da dođe. Prema analizama Elektrotehničkog fakulteta i drugih institucija, tehnički vetropotencijal Srbije izvan zaštićenih područja iznosi čak 11,5 gigavata — višestruko više od potreba planiranog vetroparka. Najpogodniji regioni uključuju južni Banat, severnu Bačku, Požarevac–Golubac–Kučevo i istočnu Srbiju. Struka poručuje da je mogućnost izbora održivijih lokacija postojala, ali da nije iskorišćena.
Uprkos protivljenju građana Vršca, koji su uspeli da ubede lokalnu skupštinu da odbaci izmeštanje radara, dalji proces odlučivanja prešao je na nivo Pokrajine. Ekološke organizacije navode da je javna rasprava održana onlajn, bez adekvatnog prisustva javnosti, što dodatno produbljuje nepoverenje. Ako Pokrajinska skupština odobri izmene prostornog plana, radar bi mogao da bude izgrađen na prostoru gde je gradnja inače strogo zabranjena.
RERI i Ekološki centar Stanište najavili su da će se boriti svim pravnim sredstvima kako bi sprečili izgradnju u zaštićenom području. Ukazuju da ovakav pristup otvara opasan presedan: da se energetskom tranzicijom pravdaju zahvati koji trajno narušavaju prirodna dobra.
Uz to, Samoš je izazvao nezadovoljstvo i u opštini Kovačica, gde su već izgrađena dva vetroparkа, a najavljeno je još deset projekata sa ukupno 374 turbine. Meštani upozoravaju da se prostor preopterećuje, a da se razvoj obnovljive energije odvija bez jasne strateške ravnoteže.
Slučaj Samoš postao je pokazna vežba kako projekti obnovljivih izvora — koji bi trebalo da budu rešenje u borbi protiv klimatskih promena — mogu izgubiti podršku javnosti kada se realizuju bez konsultacija, bez uvažavanja struke i na štetu prirodnih vrednosti. Prema oceni stručnjaka, Srbija može istovremeno da razvija vetroenergiju i da štiti prirodu, ali samo ako oba cilja posmatra kao jednako važna i neodvojiva.

