Zvuči čudno, ali već otpisana društvena svojina, tekovina socijalističke ekonomije, još ima svoje uporište – zacementirala se u zemljoradničkim zadrugama. Država je prilikom raznih transformacija zadružnu imovinu knjižila kao državnu ili društvenu, odbijajući kasnije da je vrati pravim titularima, pa su na ovaj način zadruge ostale bez svog osnovnog atributa – svojine.
Borba da se ukinuta zadružna svojina ponovo vrati traje više od dve decenije, a među glasnijim i upornijim su poljoprivrednici iz Kolubarskog i Mačvanskog okruga. Na nedavnoj sednici Skupštine zadrugara u Valjevu poljoprivrednici su poručili da im je nerazumevanja i oholog ponašanja previše, i da će ako se nešto ne promeni problem dići na međunarodni nivo.
Više ne mogu, kako se čulo, da slušaju prazna obećanja i licemerne priče kako će uskoro sve doći na svoje mesto, dok na drugoj strani poljoprivrednici postaju bezemljaši i socijalni slučajevi, a sela ubrzano nestaju.
Malenko Majstorović, predsednik Regionalnog zadružnog saveza Kolubarskog i Mačvanskog okruga, podsetio je da zbog nerešenog pitanja svojine od preko 70 registrovanih zadruga radi svega 15.
–Bez novog zakona o zadrugama, pitanje imovine ostaće do daljeg bez rešenja.Koliko to ide sporo najbolje svedoči podatak da je u raspravu uključen čak deveti ministar poljoprivrede, ali rezultata nema. Zbog čega je to tako najkraći odgovor glasi da država neće da prihvati činjenicu da je zadružna svojina izbrisana dekretom iz sistema imovine i potom 1994. godine upisana kao korisništvo društvene svojine. Sličnim dekretom kako je ukinuta treba je i vratiti, ali Ministarstvo nalazi solomonsko rešenje i traži da to dokazivanje obavljaju same zadruge koje nemaju adekvatnu dokumentaciju niti sredstava za plaćanje skupih upisnih taksa. Jedna od osnovnih kočnica u tom poslu razgraničenja imovine je i služba Katastra kao republički organ kod kojeg se vode svi podaci o poreklu, premerima i drugim promenama kada su u pitanju parcele. Umesto da od njih država traži da po službenoj dužnosti urade ovaj posao, ona zahteva od nas amatera da se bavimo dokazivanjem i premerom. To vrzino kolo se igrapunih 25 godina, ne samo na štetu zadrugara i poljoprivrede, već svih građana Srbije – kaže Majstorović.
On naglašava da zadruge bez svojine nemaju nikakve preduslove za ulaganja, razvoj i poboljšanje standarda ljudi koji žive od proizvodnje hrane.Trenutno u ova dva okruga sa preko 400.000 stanovnikane postoji nijedna kompletna zemljoradnička zadruga sa imovinom i ostalom logistikom za normalno funkcionisanje.
Milivoj Bajić, predsednik Skupštine zadrugara Kolubarskog i Mačvanskog okruga i član Upravnog odbora Zadružnog saveza Srbije, veli da ne postoji ni trunka volje da se spasi zadružna svojina.Podseća da je prva zadruga kod nas osnovana 1894. godine, a godinu dana kasnije mala Srbija je u predgrađu Londona učestvovala u stvaranju Međunarodnog zadružnog saveza, i do danas je ostala član evropske i svetske zadružne asocijacije.
Zakon rađen u deset verzija
–Nacrt novog zakona o zadrugama do sada je rađen u deset verzija, ali ni jednom još nije ugledao skupštinsku proceduru. Uvek se ispreči problem imovine i moram otvoreno reći– lopovske privatizacije i lobiranja od strane novih srpskih latifundista. Mi smo na poslednjoj sednici Skupštine zadružnog saveza Srbije doneli zaključke koji su u formi zahteva upućeni na adrese nadležnih državnih organa. Tražimo da se konačno donese zakon o zadrugama koji će rešiti problem zadrugarstva, zahtevamo da se bez odlaganja dozvoli uknjižba zadružne imovine, što je na nivou države između 50.000 i 60.000 hektara obradivog zemljišta i voćnjaka. Te površine se iz godine u godinu smanjuju i trenutno su svedene na pet odsto od stvarnog stanja – kaže Milivoj Bajić, predsednik Skupštine zadrugara Kolubarskog i Mačvanskog okruga.